Prijeđi na sadržaj

Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/125

Izvor: Wikizvor
Ova stranica nije ispravljena

KNJIGA DEVETA. prime medju svoje, da Icraljevstvo naSe .složniim ailami" brane i pomažu od navale carske dvorske politike. Tako su doSIe innoge tegobe iirvatske i onda naravno medju iigarskimi u zakonik ugarski, ako ih je kralj potvrdio. Glasori naSib nuncija nisu se brojili lundju ugarskimi, jer mi oni na ime kraljevstva svoga izricali kao i ugarski za sebe, da kraljeve predloge primaju ili odbacuju. Ako je Ugarska i primila kraljev predlog, ako je kralj i potvrdio zakon, taj zakon istom jp stekao valjanost, kada ga je primio sabor hrvatski. Zato je vei5 u šestnaestom vieku bio običaj, da se poslije ugar- skoga aabor sastao hi'vatski, kamo su nunciji donesli pntvrdjene od kralja zakone. Sabor hrvatski mogao ih je zabaciti. Za primjer navodimo: zakon o vjeri, koji je u Ugarskoj kroz tri vieka pro- nicao sve slojeve druitva i sve narode, i bio glavno kretalo sve < povjeati ugarske. Toga zakona nije Hrvatska nikada priznala. veiJ je dobila od kralja aankdju svoga zakona stvorena na saboru hi'vatskom. Bilo je takovih zakona o vojski, porezu itd. Istinite su time one rieći bana Erdeda : „Regnuinregno non praescribit legesi' Ogledajino vjeru i crkvu. Hrvatska je novom rieku vidila od nekrsta propadati sa svojom zemljom biskupije, crkve i mnoge llepe samostane, koje su pobožni djedovi njezini podigli. Sriemska, kniuaka i modruška biskupija u ovom vieku propadoSe. Senjska joS uz more životari, a sa obsegom zagrebai^ke biskupije sastao ae skoro i obseg ostanaka Hrvatske, Vjera otaca bila je Hrvatom sveti ^tit i najuzviJenija zastava, Sto se ikada vijak u Hrvat- skoj. Kada su prvoga Habsburga izabrali, vele, da ga biraju za obranu svoje svete vjere. Pod zastavom, na kojoj je bila slika Marije sa sinkom Isusom na ruci, srtala bi vojska hrvatska u krvavi boj, zazivljuL'i sladko ime Isusovo. Sebe sami smatraju i ostanke svoje zemlje, da su .štit krS(!anskoga svieta,* a to im i suvremenici priznaju. Sveta je idea krfii'anska ukrasa po- viesti hrvatske ovoga vieka, koja kao suuce iz idealnoga svieta proniče srdca junaka hrvatskih i ogrieva ih na krvavi boj proti pa- klenim silam, koje dolaze s iztoka, da sataridu ostanke Hrvatske. Ovo je dapaie jedina misao svega preostaloga naroda, koju je otac sinu kao svetinju predavao, da neiuure dokle bude naroda hrvatskoga. Kazcviljenim srdcem ostavile nam otci na^i spomen, (i su Jm iznemoglim Tur'ci postavljali rok, do koga se Hrvatska