Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/123

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


Porezi su bili izravni i neizravni.Izravne poreze dozvo- ljavao je sabor hrvatski. kada je kralj zaiskao pomoć za vojsku ili rat, zvalo se to subsidium, koji se je razporezivao po broju dimnjaka iliti po broju kuća kmetova Plemstvo imalo je polaziti u boj, zato je bilo slobodno od ove daće. ovaj se je porez nazivao "dica regia", a oni, koji su ga pobirali dicatores. Dugi je izravni porez za potrebe zemlje bio i obično se nazivao dimnica (pecunlae fumales) kojem su morali prinositi uz seljaka kmeta plemići i velikaši. Sav zemaljski porez dospjevao je iz pojedinih plemičkih kotara (pocessus) blagaj- niku kraljevine, koji Se je zvao thesaurarius regni. Od poreza bio je slobodan sav narod ua krajini, koji Je od vječnih neprijateljskih napadaja imao braniti aebe i selišta svoja, straieći dan i no<!, ljeti i zimi, plemidi i seljaci na pittevih i stazah, i na prehizih voda. Tako je sva Hrvatska s onu stranu Kupe bila slobodna od svake dade u ovora vieku, a i veliki dio križevačke županije u drugoj polovici šestnaestoga vieka. Sami ostanci kraljevstva, koji su imali prinositi daiJe i za ovu braiiu, čuvali su staro pravo svoje, po kojem kako vele: „kralju svomu nismo dužni davati kontribuc iju, nego kada mu Ugarska dozvoli subsidium, ta da polovicu toga, koliko pada na svaki dimnjak imala je platiti Slavonija!' Ova dada iSla je na obranu zemlje, ali je več bila neizmjerno malena, jer se mnogo naroda izselilo u susjedne sretnije zemlje. Pod konac šestnaestoga vieka spali su ostanci Hrvatske na tri hiljade poreznih kii<!a, a prije u sretnija vremena brojila je sama županija križevačka do dvanaest hiljada porezovnika-dimnjaka. JoSte jednu težku dadu svake godine namietao je sabor seljaku hrvatskomu, a to sn težaci oko utvrdjenja gradova. £ada su u ovom vieku osobito u dn^oj polovici u Štajerskoj i Kranjskoj stali utvrđivati gradove 1 sela, dapače i oko crkava dizati zidove, da narod u nevolji nagle provale ima kamo uteći, onda je Hrvatska ava bila krajina. Trebalo je popravljati i utvrdjivati svaki i slednji grad ili kulu. Nikada skoro nije se sastao sabor, da nenaznačuje novih utvrda i tako nikada bez težke nbotne radnje nije prošao seljak hrvatski Dohodci kralja imali su iz Hrvatske biti od ne- bJJi poreza, od kraljevih imaiiiQ& i od gcsbdova, ali od