HRVATSKA U XYI. VIEKU. 105 vieku na samoga kralja i njegov dvorski sud. U odsutnosti ba- novoj predsjedao je sudu protonotar, a bilježio jeviceproto- notar, izabran fakodjer od stališa. Banu je pristojalo pravo sazivati sabor hrvatski. Vidili smo, kako je to zazorno bilo bečkomu dvoru i kako su odanle nastojali satrti ovo pravo bana. Stališi su hrvatski ipak održali ovo eminentno pravo svoga vrhovnoga poglavara. Bilo je ipak sabora, koje je sam kralj oglasio i ti se zovu: „ex edicto domini regis ** , ali su riedki, a obično su sabori oglašeni banom. U sabor hrvatski pozivao je ban velikaše svakoga napose pozivnicom, a plemstvo manje i duhovne korporacije pošiljali su svoje poslanike. Plemići, koji su imali prava vlastele, dolazili su kao i velikaši glavom u sabor. Večina bila je na taj način uviek u ruku plemstva, te je i pečat sabora bio „universitas nobilium regni Slavoniae,** dočim se sabor banovine preko Kupe do jadranskoga mora pisao: „universitas comitum et nobilium regni Croatiaei' Kada je banovina prekokupska skoro sva razvaljena od Turaka, osim njekoliko gradova, onda se na jednom sastaju stališi obiju banovina zajedno. Najsjajniji sabori bivali suinstalacionalni, t. j. kada se ustoljivao ban hrvatski. Onda su i mnogi velikaši do- lazili što sjajnije, a inače su oni več u ovom vieku rado izosta- jali iz sabora i pošiljali samo svoje nuncije, osobito od onoga vremena, kada je naša tužna zemlja spala na puke tri županije. Mnogo puta tuži se plemstvo na veliku gospodu, koja vole samo oko kralja med velikaši kraljevstva ugarskoga sjediti. Plemstvo pak imajudi posjed svoj samo u ovoj svojoj domovini, brani povlasti svoje i prava ove malene svoje domovine, ono je žilavom uztraj- nošdu čuvalo prava Hrvatske. Ono je na svojih ramenih proneslo državno pravo, unatoč navalam iz Ugarske, a još više iz Austrije. Izmedju prava kraljevstva na prvom mjestu stoji opređie- Ijivati dizanje vojske, o kojoj smo več govorili i koja se nikada nije dizala bez dozvole sabora hrvatskoga. Stališi su hrvatski i tom bdili, da sva vojska hrvatska brani samo svoju domovinu, da neide drugamo, premda su pojedini velikaši sa svojimi četami išli na službu ved u ovo doba i izvan domovine. Mogli su stališi pod konac ovoga vieka redi svomu kralju, da su oni toliko puta činili za rat na Turke, što se je činilo nemogude, da de i opet činiti za rat na Turke, ako se budu poštovala ij:%.^^ ^^^ kraljevstva, koja su tolikom njihovom Lrvyi ^jo^n^«^^-
