102 KNJIGA DEVETA. na njega je prelazila sva kraljeva vlast. Stališi su više puta preporučali po tri osobe za bana, a dogadjalo se, da ih je i kralj sam pozivao, neka mu dostojna čovjeka za bana preporuče. Svaki put se pazilo i pitalo, da bude ban i hrabar vojskovodja. Sam uvod i uzlaz na stolicu bansku bio je poput hercoga u Njemačkoj. Zastava i žezlo bansko nosilo se pred banom, a čast i sjajnost "davala banska vojska, koja če odsele biti uz osobu bana, hiljada konjanika kano banderium novoga bana. Pladeni banski vojnici zvali su se haramije. Izmedju prava i povlasti banskih smatralo se od najdavnije dobe na prvom mjestu, da je na mjesto kralja vrhovni vojsko- vodja hrvatski, zato je u sedamnaestom vieku učeni Hrvat Vitezovid izvodio ime ban od bojan. Ved pri Habsburg na priestolju hrvatskom Ferdinand, čim se stao baiti poslovi hrvatskimi, mrkim okom pogleda na ovo pravo bana hrvatskoga. Htio je skinuti to preimudtvo s bana. Htjede da ostavi banstvo prazno i stade se svjetovati o tom poslu s odličnimi svojimi pouzdanici, ali mu jedan od njih reče: „ovo je kraljevstvo uviek imalo bana, koji je bio na mjesto Veličanstva kraljeva, a ban je vojvoda svega kraljevstva, kada kraljevstvo vojsku na svoju obranu diže. Istina bira se za rat jednoglasno i kapetan i voj- voda vojske, ali i taj vojvoda s cielom vojskom bio je od uvieka pod zapoviedi banskom.** Pripoviedali smo ved, kako je kašnje pod Maksimilijanom i Rudolfom bilo, kada su i Ugarskoj namietali tudje vojvode, kako su nastojali i kušali vrhovno vojvodsko pravo prenesti na glavnoga generala careve i štajerske vojske u Hrvatskoj. Otci naši najodlučnije braniše ovaj najjači bedem svoje samostalnosti, koja se odsievala u vlasti banskoj. „Volimo poginuti svi, a neka s nami radje i domovina pogine, nego da se pokorimo i da idemo u boj pod vodstvom kakva tudjega generala", tako odgovoriše god. 1595. svomu kralju Rudolfii sviestni svoje slobode stališi hrvatski. Kada je sabor hrvatski odredio insurekciju, t. j. ustanak u vojski, onda je ban odredio, gdje de se vojska sastati. On ju je vodio u boj. Kada je bila skrajna nevolja (eitrema necessitas), a to se smatralo, da je onda, ako je neprijatelj provalio u domo- vinu , što je bilo u ovom vieku po sto puta, onda je za obranu kude i ognjišta svatko glavom imao ustati i postaviti se pod z^tavu bansku. Pojedini velikaši dodjoše sa svojimi banderiji
