Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/118

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


HRVATSKA U XVI. VIEKU. 101 majki božjoj tersatskoj, kojoj su se zagovarali, da ih štiti u nji- hovu vojevanju za sveti krst, obilazed na golih koljenih oltare njene. Život uskoka bio je čist i liep, ako se od ovoga imena od- luče „venturini". To su kojekakvi razbojnici, vedinom mletački podanici, koji su gusarili po moru. Isti papa rimski rado stoji s uskoci u prijateljstvu i daje im svoj blagoslov. A narod u svojoj pjesmi zaboravio je red bi na pape i kralje, koji su di- zali kršdanske vojske, radje je pjevao četovanje onh junaka, koji su nikli iz srdca narodnjega. Slavno je i veliko u narodu ime Senjanina Gjure Daničida i sinova njegovih, koji su u ovom vieku bili najglavniji uskočki junaci na kopnu i na moru. Na cieloj krajini živili su naši ljudi pust ali čist život, gdje ' nije nikada „jedne ure sigurne bilo, nede li neprijatelj navaliti* — kako nam suvremeni tudjinac pripovieda — „te neima u cieloj Hrvatskoj mjesta, koje nebi bilo upravo poplavljeno kršdanskom i turskom krvlju, tako su ovi ljudi krvlju i smrdu svojom, otaca i praotaca svoju zemlju i krajinu svoju občuvali*/ Na krajinah ugarskih davali su dade i svomu kralju i Turkom ; tako je bilo i na poljskoj i mletačkoj granici, da Turkom i svojim vladarom pladaju, al u našoj hrvatskoj krajini nijedan podanik kraljevstva neplada Turčinu nikakve dade. IX. Onaj ostanak naroda i kraljevstva hrvatskoga, koji je stieg na- rodne samostalnosti pod banom svojim razvijao i čuvao, živio je, kako smo ved vidili, samo za krajinu, to jest za daljni obstanak svoje domovine. Insurekcija, t. j. narodni ustanak, nazivala se vojska, koju je odredjivao sabor hrvatski. Najglavniji zakon stvoren je god. 1538., a najoštriji god. 1592., kada se je odredilo, da svatko živ glavom ustane. Sva se Hrvatska u ovom vieku mnogo puta pretvorila u jedan tabor. Glavni vojvoda svih vojska u Hrvatskoj bio je dakako kralj hrvatski, a tako je bilo za Fer- dinanda i Maksimilijana, Rudolf predao je to svoje pravo svomu stricu nadvojvodi Karlu, „dok se samomu kralju prohtjelo bude," ali i sam nadvojvoda imao je raditi sporazumno s banom. Ban kano prorex, t. j. podkralj, kako ga kroz sav ovaj viek propalatin ugarski Nikola Ištvanfi u svojoj poviesti naml^^ bio je dakako u odsutnosti kraljevoj glavni o^NO^"a.iliiN^»^^V