Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/108

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


dl com poluotoku doĆekaSe novoga sultana Ahmeda 1., koji je odmah pri nastupu dan zadaviti sbog tolikih ratnih i državnih nesrei^a velikoga vezira. Nije niti n carevoj vojski bolje bilo. Valoni i Francuzi, a i sama papinska vojska ie puta bratimile se sa samimi Turci, kada je trebalo doći do kakova užitka na Štetu siromašDoga se- ljaka, a Djeniat^koga vojnika Kniatrala je Hrvatska i Ugarska kao otimača i palikuiiu vei! odavnu. U Ugarskoj dade kralj na ve- liku svoju nesreću zatvarati protestanske crkve. Njegov general Basta, da još bolje te namjere dvora izvede, pofiini još veću ne- sreću, uzme u službu hajduke, to je bila razbojnička nomadska ieljad 8 Tise, ,koja će — po rie^ih generalovih — i otca i mater klati za dobru pladu" Na ćelo protestanta stupi sada velikaS iGiii. erđeljski Stjepan Bockaj, koji je hajduke do brza na svoju stranu pridobio i s njirai razbijao carske vojske. Turci ga pomagahu, % t^6gon ga proglasile kraljem Ugarske i Erdelja, svakoga pro- glasile izdajicom domovine, koji uepriznaje Boćkaja za kralja. Palež i klanje pratilo je ovaj novi grozni rat u Ugarskoj na ža- lost svega kršćanstva. Bockaj je pozvao bana hrvatskoga Ivana ĐraSkovića i staliie, neka ga primu za kralja. A kada su ga oni odbili, spremala se sva sila pobunjene Ugarske na Hrvatsku. Sasta se sabor hrvatski i odredi tri vojske. H jednom je krenuo Petar Erdedi na krajinu, da ćuva zemlju od Turaka. Druga vojska pod vodstvom bi.skupa zagrebačkoga Nikole Stjepanića stala na Dravi, da brani prelaze u zemlju. S trećom krene saDi ban Draiković u Ugarsku, da se tamo na bojnom polju ogleda s ne- prijateljem. Kod Kermenda (g. 1605.) sukobi se s Boćkajevom leor,. vojskom i razbi biesne mu hajduke. Sto nepobjeŽe, to pod maćem pogibe. Nastavtjajuć pobjedonosno djelo, oćisti svu Ugarsku na granicah austrijskih od neprijatelja. Prije je Bockaj s .prezirom odbijao ponude careve na mir, a ide<!i sada, da nemogu za sebe dobiti Hn'ate, kojim je pred- bacivao Stjepan lileshflzv, prva glava Bočkajeve stranke, da su svojim postupkom caru spasili Štajersku, KoruSku. Kranjsku i istu Čeaku, upustio se s Matijom u dogovore o miru. Matija kao regent Ugarske težko je nosio to breme vodeći a jedne strani ovaj krvavi, sramotni i pretežki rat s dva jača neprijatelja, a s druge strane berO(!i se sa maloumnim Rudolfom, koji se je bo^ao la. %^^% &>^ mje^ ako i sjmku kakve koncesije dade ptoteataiitoto. iijMi^w&.