Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/109

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


98 KNJIGA DEVETA Mnoge je gradove u ratu izgubio, a vojska sita veii ratovanja Činilo mii se da izneraaže. Kada je opet s druge strane Matija vidio, da veliki vezir uesamo priznaje Bofikaja za kralja. ve<* ga i sjajnom krunom darova i savez a njime ' ugovara, trgne se on sam, te nagleded na cara, stane ugovarati mii' s BoČkajem i Turci go- 1C06. dine 1606. Bofikaja prizna za vojvodu erdeljskoga. a u Ugarskoj bude proglašena ravnopravnost obiju vjera. Tudji častnici i tudja vojska ostaviti (!e Ugarsku, koja će opet dobiti svoga palatina. I hrvatske staliSe pozva Matija, neka pošalju svoje poslanike na dogovore o miru u Beć. Kao Sto je god Ugarska cvilila ve<5 to- liko godina, da joj nedaju palatina, a Niemac da zapovieda s Ugarskom vojskom . tako je i Hrvatska opet bila bez baua, kada se je prošle godine DraškoriiJ zahvalio, jer nm vojska nikad nije bila plai5ena. BilJ su prisiljeni izabrati si .gubernatora" Petra Grdeda, koji 6e ih u rat voditi, kad dodje pogibelj. Poslanikom nalože staliSi hrvatski, neka ištu od kralja, da samo doma(!ini sinovom časti vojničke budu na krajini, a ban da bude sa starinskom vlasti od Bra ve do jadransk oga mora u vojničkih i civilnih stvarih, neka dobije kraljevstvo hrvatsko iste slobode, koje će dobiti Ugarska, osim vjere, jer Hrvati ostaju kod svoje vjere katoličke, a druge vjere u svoju zemlju nepu^taju. Kako su uspjeli Hrvati , to <5e nam dalnja poviest pokazati, a car potvrdi bečki mir g. 1606. premda t«ikim srdcem, ali tvrdom nadom, da (V mu po(<i za rukom, te će ovaj mir poruSiti. Sada istom nastane dogovor o miru s Turci u Ž i t v a Đ o- rogu, po kojem svaka stranka zadržala ^to je imala, a car je nadario sultana jednom za u^iek s dvie sto hiljada talira. Hrvat- skoj osta Moslavina i njeSto zemlje preko Kupe s glavnom tvrdjom Petrinjom. 8 ovim mirom g. 1606. svrSuje znameniti dio poviesti turske, hrvatske i ugarske. Ovo je mir, a ne primirje, kako su ga prvo Turci s krSdani prezirno sklapali. Neima tu vei5 stare turske naprasnosti niti nadutih formula prema kršćanskomu ladaru. Turaka je sila malaksala i sjaj joj u Europi potamnio. Njihova navalna politika ovim mirom prestaje. Da su kršćanske vlasti zapadne i srednje Europe mogle ovaj put do sloge doCi, lasuo bi bila zapoćela navalna krš(!anska politika proti Turkom, ali viersko pitanje rovalo je tako po utrobi Europe, da pred vlastmi, narodi / zuaaMu sva. drugu pitanja iz6ez3.vaju.