Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/107

Izvor: Wikizvor
Ova stranica nije ispravljena

M KNJIGA UBVBTA. Mlet6ane udarati. Babata fim a grad iiljeze, s mjesti straže, strogo zabrani izlazak z grada, i umah pohiti da krivce ulovi i kazni, i sav plien po kiniah preotme. Tajnik mle- tafikoga zapoviednika dospio u Senj i po njegovoj želji i uputi budu uskoci hvatani i vješani. Ved prve nod budu objeSeni glave uskoka, knez Martin Posedarski, Maslarda i Mai^etii! i nije dana bilo bez žrtve. Do 250 ih odpraviSe na krajinu na takovo mjesto, gdje se nisu mogli niti braniti niti hraniti, da skapaju. Mletački senat bio je posve zadovoljan a ovom drakonskom vladavinom u Senju i obdario je Rabatu zlatnini lancem u vriednosti od Šest hiljada dukata, samo je jofite Domlnis obilazio i prazki i gra- đanki dvor, da uzmognu MletČani s novci kako zasjesti u hn'atskom primorju. U Hrvatskoj nasta neizmjerna ogorfenost sbog ovih groznih i izdajuih odsuda uskoka. Sam ban Draškovii; iskao je od dvora neka se Rabata na smrt odsudi. Med uskoci stane kipiti, a Babata se poboji. Poglavicu njihova Jurišu baci u tamnicu. 'Ha to se digoSe svi uskoci kao razjareni lavovi. Stanu zahtievati, da JuriSu pusti na slobodu. Rabata ih odlu6no odbije. Oni udare . na tiTdjavu i jurišum ju zauzmu. Svu posadu i sama Rabatu na komade sasieku. Namjeste privremenu vladu i jave svojim oblastim, a i samom providiu-u mletačkomu Pasqualigu, uvjera- vaju(5i ga, da 6e se tTdo držati skoro sklopljena mira. Sva iz Senja iztjeraoa brai5a vratiše se u Senj i đobiSe novoga kapetana, koji je dosta blago s njimi postupao. S dvorom se opet izmire. Za vremena ovih nemira uskoi^ko-mletat^kih , jenjavao je pomalo turski rat u Ugarskoj. Obje stranke bile su ved ratom izmut^ene i želile su mira. Time dobivamo priliku zagledati u vojenu situaciju u Ugarskoj. Kada je Turska ved iznemogla i raedju samimi janjićari neredi nastajali, pozove porta u Ugarsku Tatare krimske, koji su kao živi oganj imali zemlje kršćanske zatimti. U Hrvatsku prodirahu ti vragovi preko Medjuraurja. nosedi palež, a ne rat u zemlju. Nu budu sretno odbiti. Ova vojska nije slušala svojih vojvoda. Kada bi joj se zabranilo paliti uzmakla bi od redova vojenih. Turci su ved siti bili te svoje pomodne vojske. fieoa. K tomu digli su sy janjičari god. 1603, u Carigradu, te su ka- ■^lo glave poglavica na visokoj porti, perzijski šah osvajao ^UH/^ u Jkiifi, a umso ova god. Mubamed XII. Nemiri