Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/103

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


i Josipa Herbersteina u Slatoniju. Iza toga navalom osvojiSe Pe- trinju i razriše na njoj hrvatske zastave. Junački Lenkovii; ove godine popali Kostajnicu, uzpne se na zidine BiMa i provali do Zvornika. Nad sva ova heroii^na djela uzvišena je obrana Petrinje god. 1596. i navala na slavni i nepredobJtni Klis grad iste godine. Njome se izpunjuje plameno-ratno kolo, koje je naS narod ove godine zaigrao, kao da se je nadao, da je došao ćas, te hi mogao odbaciti od vrata svoje zemlje stoljetnoga kriiiika. Prvi pat pod konac vieka rukuju se opet bra(!a iz Slavonije i Dalmacije B junaci iz Hrvatske. Uskoci senjski požele svoj nekada mili zarit^aj i obranu. jaki i slavni Klis opet zadobiti. 8 njimi stiipiše u dogovore hrvatski plemiiJi Dalmacije, koji su mnoge pute težkim srdcem morali mirno podnositi, gdje brada njihova y.a sveti krst vojuju, a oni buđudi podanici mletački skrStenima rukama gledaju. 'Sa samu cvietnicu god. 1596. uljeze mitom Ivan Alberti plemid spljetski u Klis sa čoterdeset uskoka. PosjekoSe Turke i digoSe hrvatski stieg sa svetim krstom na zidinah Klisa. Ta vieat občara aav hrvatski narod u Dalmaciji. Odjekne malo i veliko svetim oduševljenjem. Crkve su dan i noć otvorene stale, veUke milo- stinje i darovi snašali ae za sveti krsto^ki boj, svetčani se prohodi činili. Tko bi kod kude ostajao, tomu bi donosili kudjelju i vreteno, da ih zamieni za oružje, koje njemu nedolikuje, pozivali bi ga: .vidiš da sva bra<!a uataju na rat za svetu vjeru, a ti kukavica doma ostaješ." Kralja hrratsko-ugarskoga mnogi bi progtasivali za svoga pravoga i naravskoga gospotlara, pod kojim de biti »zajedno s bradom svojom:' Venecija se toga uplaši, kada joj upravitelj Dalmacije javi: »Biti de sveobda buna, taj kralj ugarsko-hrvatski preved je ovim Ijudem u srdcu, samo madem valja ovo zlo izkorieniti:' Da Što bolje sakrije svoju težku brigu, ćestitaSe Venecija caru po svojem poslaniku na ovoj novoj dobiti. Drago im je tobože , što im je car postao bližnji susjed , a Turke odmakao od njihovih granica. U istinu bili su uzrujam MletCaui koliko i Turci. Tješili se samo time, da je kralj hrvatsko-ugarski daleko, preslab i previše s Turci zabavljen. Da im se sva zemlja nepobuni i da prve klice ugule, što su se bile pojarile, mnoge ljude po- zatvaraše i poubijaše u svojih tamnicah. Turkom pruiphu pomod .« oašiin uzkračivabu i prolaz do Klisa, da se tobože Turkom