U prvi čas problijedjeh. Onda me spopade srdžba. Banuh u makinu. - Ilija! Gdje je Ilija? Radnici su mljeli masline. S početka me ne čuše. - Ilija! - Nema ga, gospodine. - Kako? - Juče je došao amo vaš otac. Pozvao Iliju na stranu; nešto. mu govorio. Onda je Vlah skupio sve svoje i otišao u varoš. Ne će se više vratiti. - A Paša? Tko je ubio Pašu? - Ilija. IDovio ga zamkom u petak. Strpao ga u vreću. Ali mjesto vas do~ao vaš otac. 'A nija bubnuo. s vrećom D zid. J adna životinja! Da ste je samo čuli. Bila je još živa, kad ju je objesio. r Vlah joj reee: ~Kada dođe amo, pokloni mu se, pa ga pozdravi i za me«. Ne rekoh ni riječi. Potrčah kući. Banuh u sobu, gdje je otac sjedio, a majka nešto krojila. - Tata! Ubio je Pašu. - Tko? Kako? - nija. Mlatio njime o zid. Objesio ga. A ja sam svemu kriv ... ja ... samo ja. I gotovo plačući ispričah sve. Kako sam tražio Pašu. Kako me on vodio u one prazne kuće. Rekoh o knjizi sa slikama, gdje se vidi tunel sv. Gotarda i Cezar na Rubikonu. O nožiću i kitici ružmarina, što su ih žandari ponijeli sa sobom u varoš. Pa onda o pretnjama Vlaha Ilije i o baka-
57-
