Prokleti mačak! Ja ispekao i metnuo blizu. hop! Iznenadio me. - U! Strila ga božja ubila! - A je li onaj? - Onaj isti ... jednooki! - Postao ćoro masnoguz... li nek e čuva ... Hoće jednom biti prema glavi, jali mojoj, jali prem' njegovoj! ljutio se Ilija i ne htjede više pjevati. -
A
011 •••
VII. Od onog sam dana išao gotovo svako predveče u »makinu<. Ilija je pjevao i pričao, ali je i govorio, da ne će dugo ostati II luci, da ć u varosi raditi za bolju nadnicu. Devet je godina, što on dolazi izdaleka na ostrvo, pa zna, kako se ulje pravi, no umije jo bolje peći rakiju. A u toj se varoši peče kao nigdje. Ja sam se bojao da ne ode, prije no mi ispriča sve, što znade. Jer se uvijek tužio, da nema novaca donašao sam mu duhana, sladora i koješta, samo neka mi što više govori o onom velikom junaku. S početka me uvijek pitao ortako. izdaleka, hrane, a doskora poče da gotovo zahtijeva. Jednom mi reče: - Sinko, ovog si mi puta i premalo donio. Vidjeh ja, da je Ilijina pjesma ili priča to ljepša i to duža, što je moj dar obilatiji, pa stadoh i otkidati od svojih usta. Sad sam mu nosio i po koji hljeb. Vrebao sam kao nekad Paša na otvorene majčine ladice. Njegovo mi se ćosavo lice sve mamje sviđalo, ali .eam mu ja gledao samo u usta, i'z kojih su stihovi v
-
53-
