pane podrumskim spravama i alatom. Bilo je tragova, da je neko u njima pred mnogo vremena prespavao. Paša me vodio posvuda. Vidjeh duboke mračne konobe u prizemlju, tijesne tavane pod krovom, zapuštene dimnjake, u kojima su spavali zimski san šišmiši, što su, viseći u kupovima, bili nalik na velike crne grozdove. Sad sam htio da obađem sve te kuće nadajući se naći u nj·i ma koješta. I što su bile nepristupačnije, šutljivije i mrkijeg izgleda, njihova me tajna više mamila. Mislio sam na L' Innominata r n njle v mračni kaštel s velikim tamnim dvoranama i tamnicama. Eto, ovako je bilo i kod njega, kad: se on šetao po sobi s kamenim podom i s rešetkom na prozoru. On, daleko od svih ljudi, sam sa svojim strašnim mislima ... Čemu se nisam znao dosjetiti, da u njih uđem? Koje opasnosti nisam proturao, da mi se želja ispuni? A sve tako, da me niko ne vidi i da se niko ne dosjeti, što sam maknuo i opet postavio na svoje mjesto, otvorio pa zatvorio. Neke sam sobice ponajviše volio zbog starinskog namještaja i veće tišine. U njima sam najviše boravio i maštao. Moji se roditelji ljutili na me. Kamo ide po tom vremenu? Kuda se sve skita? Trči za. Pašom, da podivlja kao mačak. Brojke ne zna još ni pisati, a kamoli malko računati! Ne mari više ni za čitanje! Ali sve nije bilo baš tako. -
47-
