Prijeđi na sadržaj

Stranica:Ivan Broz Hrvatski pravopis 1893.djvu/17

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je ispravljena

govoru redovno ije; tako n. p. istočno smêh, déte, pri-

povêst . . , zapadno smih, dite, pripovist . . , glasi u

južnom govoru smijeh, dijete, pripovijest . . .

2. Kad je u istoj riječi u istočnom govoru (ili u

narječju kajkavskome) kratko e, a u zapadnom govoru

(ili u narječju čakavskome) kratko i, onda je u južnom

govoru redovno je; tako n. p. istočno mesto, bežati,

vetrovit, zasesti . . , zapadno misto, bižati, vitrovit, za-

sisti. . , glasi u južnom govoru mjesto, bježati, vje-

trovit, zasjesti . . .

U takim događajima, kad bi se u južnom govoru

našlo je za glasom r gubi se redovno glas j te ostaje

samo e tako je n. p. istočno vremena, zapreka . . ,

zapadno vrimena, zaprika ... i u južnom govoru vre-

mena, zapreka ...

3. Kad se u istoj riječi nađe u istočnom govoru

e a u zapadnome i pred samoglasnim o ili pred su-

glasnim j, onda je i u južnome redovno i; tako n. p.

istočno ceo, Beograd, vejati, grejati . . , zapadno cio,

Biograd, vijati, grijati . . , glasi i u južnom govoru

cio, Biograd, vijati, grijati...

Koje riječi prema istočnome (ili kajkavskom) e i zapad-

nome (ili čakavskom) i imaju u južnom govoru ije, je, e ili i,

to je naznačeno ostrag u rječniku.

II. Prema dugomu istočnom e i zapadnomu i nije

u južnome ije nego samo dugo je.

1. u genetivu množine onih imenica, koje u

nominativu jednine imaju kratko je (sa akcentom ili bez

njega) ; tako n. p. vjera, mjesto, ljeto, uvjet . . . imaju

u genetivu množine vjera, mjesta, ljeta, uvjeta . ., ako

se i govori taj padež u istočnom govoru vera, mesta,

leta, uveta . . , a u zapadnome vira, mista, lita, uvita . . ;