Dio prvi.
A.
Kako se pišu pojedini glasovi.
I.
Za dojakošnje ie određuje se ovako:
Mjesto dojakošnjega ie u riječima, kao
n. p. što je bieda, diete, vrieme, sviet, prosieč,
sied, miesiti, uviek.., treba pisati ije, dakle:
bijeda, dijete, vrijeme, svijet, prosiječ, sijed, mijesiti,
uvijek . . .
U narječju štokavskome razlikuju se tri glavna
govora: istočni, zapadni i južni. Ta se tri govora razli-
kuju između sebe po tome, što ima u određenim riječima
po istočnom* govoru e, po zapadnom i, a po južnome
ije,je; tako se n. p. po istočnom govoru kaže mléko,
lêvak, vera, svedok, uvek . . . , po zapadnom mliko,
livak, vira, svidok, uvik . . , a po južnome mlijeko,
lijevak, vjera, svjedok, uvijek . . .
Prema tomu
I. 1. kad je u istoj rieči u istočnom govoru (ili
u narječju kajkavskome) dugo e, a u zapadnom govoru
(ili u narječju čakavskome) dugo i, onda je u južnom
- U tome se podudara u glavnome narječje kajkavsko s
govorom istočnim, a narječje čakavsko s govorom zapadnim.
