2. U participu preterita aktivnome I. od
glagola III. vrste i od nekoliko glagola, koji se stavljaju
u 7. razdio I. vrste ; tako n. p. prema istočnome umerši,
videvši, zadevši . . , ili prema zapadnome umrivši, vi-
divši, zadivši . . . nema u južnome ije nego dugo je,
dakle: umjevši, vidjevši, zadjevši . .;
3. u nekoliko riječi, kao n. p. što je istočno-
deva (djevojka), nedeljak . . , a zapadno diva, nediljak . . ,
u južnome je dugo je, dakle: djeva, nedjeljak . .
Koje riječi prema istočnomu dugom e ili zapadnomu dugom
i imaju u južnome dugo je, to je naznačeno ostrag u rječniku.
III. Prema ije i je u jednim oblicima i riječima bude u
drugim oblicima i izvedenim riječima kadšto ije a kadšto opet
je (ili e po 9, ili i po 10). Za takove se promjene ne mogu izbliže
odrediti pravila, ali u opće bit će dobro, da se (u govoru i) u pi-
sanju ima na umu:
1. kad prema dugomu e u istočnom govoru bude
kratko e, a prema dugomu i u zapadnom govoru bude
kratko i, onda (po 6) treba u istoj riječi u južnom go-
voru da bude prema ije kratko (sa akcentom ili bez
njega) je, mjesto kojega (po 9) može biti i samo e; tako
je n. p. djeteta prema dijete (deteta, diteta prema
dete, dite), vremena prema vrijeme (vremena, vrimena
prema vreme, vrime), ljepši prema lijep (lepši, lipši
prema lep, lip), rjeđi prema rijedak (ređi, riđi prema
redak, ridak), preči prema prijeki (preči, priči prema
preki, priki), najbjedniji prema bijedan (najbedniji, naj-
bidniji prema bedan, bidan) .... I tako
2. kad bi slogovi ije trebalo da se nađu ispred
akcentovana sloga, onda se ije mijenja u je (ili po 9 u
e); tako je n. p. bjesnoća prema bijesan, ljepota
prema lijep, osvjetljivati prema osvijetliti, sjenokoša
prema sijeno, crevaća (gen. mn.) prema crijevce, pot-
krepljivati prema potkrijepiti . . .
