u komparativnu gramatiku. A koliko ima u nas
ljudi spremljenih za shvatanje takova dokazi-
vanja? Među onima, koji ne vjeruju odredbama
ove knjige, jamačno veoma malo!
Prigovara mi se, da ima u rječniku koješta
suvišnje, pa bi trebalo izostaviti riječi, koje se
veoma rijetko upotrebljavaju, i riječi kaj-
kavske. Sastavljajuć rječnik držao sam se pra-
vila: za potrebe, kojima je namijenjen rječnik,
bolje je i previše riječi nego premalo. Što se
napose tiče riječi prve vrste, mislim da nije lako
odrediti, koje se upravo riječi rijetko upotreblja-
vaju. Netko će reci, da se n. p. riječ pogonič
rijetko upotrebljava, a ja znam, da ona u na-
šim zakonima i u lijepoj knjizi nije nipošto ri-
jetka i da se prečesto (rekao bih, gotovo re-
dovno) piše pogonić. Zato je uzeto u rječnik ri-
ječi, koje se doista u svakidašnjem pisanju nađu
rijetko ili nikako, ali ih opet ima podosta u raz-
ličnim strukama naučnim. — I što se riječi
druge vrste tiče, ja ne znam, je li lako svaki
put pouzdano odrediti, koja je riječ upravo samo
kajkavska, jer za takav posao nije nam dovoljno
poznato leksikalno blago živoga govora narod-
noga. Ako i nema ove ili one riječi ni u Vuka
ni u drugih priznatih spisatelja, a ono je zato
netreba naprečac odsuditi kao kajkavsku. Pa
ako je dopušteno stvarati nove riječi i uzimati
gotove iz tuđih jezika (n. p. iz češkoga ili iz
ruskoga), onda ne znam, za što ne bi mogle
do potrebe naći mjesta u književnom jeziku hr-
vatskom i riječi kajkavske? Zašto nebi n. p.
za određenu vrstu vodenih ptica valjalo upotre-
