Stranica:Ivan Broz Hrvatski pravopis 1893.djvu/11

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je potvrđena


biti, kajkavske riječi ribič (koja ima i u našim

školskim knjigama), dok je ta ptica u štokavskim

krajevima možda nepoznata ili se zove tuđim

imenom ? . . . Pa i sam Vuk zabilježio je u svom

rječniku riječi kajkavskih ili koje se drže za

kajkavske, kao n. p. što je riječ rubača? Ni

Daničiću (n. p. u osnovama) nijesu bile na odmet

riječi kajkavske. Ali ako i priznajem kajkavskim

riječima u opće pravo da postanu književne, a

ono ne priznajem svakoj, napose ne priznajem

toga prava onim riječima, za koje se pouzdano

znade, da imadu u štokavskom narječju sasvijem

drugo značenje.

Ponajviše se zabavlja slovu đ, da nije spretno

pa sam dobio i nacrte za novo slovo, ali koliko

mogu suditi ne mislim, da su bili u čemu spret-

niji nego što je đ. Za druge prigovore slovu đ

nijesam doznao. Da bih kazao čitavu istinu, reći

ću, da sam čuo od ljudi, kojima se ne može

odricati vještina u takim poslovima, da to slovo

nije tako neugodno te bi mu valjalo odricati

budućnost. A što se neki sumnjaju, da će đ

prodrijeti u hrvatsku književnost, jer ljudi nova

slova primaju tako nerado kao i nove poreze,

to mislim da ne će biti sasvijem tako. Iskustvo

uči nas Hrvate drukčije i pokazuje nam, da su

naši stari nova slova č, ć, š, ž i rado i lako

primili, jer su im bila od prijeke potrebe, a od

takve je potrebe i slovo đ, koje je i u sadašnjem

obliku svojem grafički jamačno toliko zgodno ko-

liko i slova č, ć, š, ž. U ostalome, ako se priznaje

valjanost slovu đ u nauci i u školi, onda ne

znam zašto ne bi ono po vremenu osvojilo sebi