Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/91

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


bi preneseno ime uskočko na sve vojnike posade senjske kapetanije od Rječine do Baga i ušća Zrmanje s jedne, a do Brinja i Otočca s druge strane.1 Dapače krajem XVI. vijeka i kroz XVII. uzeo se nazivati teritorij senjske kapetanije Dalmacijom.
Položaj Senja s gorovitim zaledjem i otočnim pročeljem, te sa svojom čuvenom burom- jeste taki, da ga ni s morske ni s kopnene strane nije lasno osvojiti. U taj par (1537.) bijaše Senj pod koman- dom ljubljanskoga (nutarnjo-austrijskoga) ratnoga vijeća, kasnije (od 1564. dalje) gradačkoga dvora, i sijelo istoimene kapetanije u hrvatskoj Krajini, Prema tome dakle postadoše Uskoci vojnici na hrvatskoj Krajini, te su sa svojim potomcima sači- njavali kroz više od osamdeset godina gradsku posadu. Ova se opet dijelila na četiri kumpanije, kojima bijahu na čelu vojvode. God. 1559. na- vodi službeni popis 253 vojnika, a 1573. već 352, dok se 1602. navodi broj senjskih Uskoka na pet do šest stotina ljudi. Kad su se ovima stali pribra- jati još i novi bjegunci i domaće cenjsko pučanstvo, bilo je u Senju uskočkih vojnika početkom XVII. vijeka do 1200 momaka. Kod većih poduzeća opet bi im se pridružili i vojnici iz ostalih garnizona senjske kapetanije, pa tako je broj njihov poskočio do 2.000 momaka. Treba naime znati, da se pr- votni broj kliških Uskoka vremenom povećao
__________
1 U senjsku kapetaniju spadala su mjesta Trsat, Hreljin, Ledenice i Bag uz more, a Brinj, Brlog i Otočac na kopnu.