Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/90

Dok je Matija uredjivao zamršene ugarske pri- like ter se borio a novim erdeljskim vojvodom Gavrom (Gábor) Betlenom, koji se turskom pomoću učinio samostalnim gospodarom, svratiše opću pozornost na sebe senjski Uskoci.
Nakon što su Turci uzeli Bosnu (1463.) i Her- cegovinu (1482.), potraži onaj dio pučanstva (poga- vito katoličkoga zakona), koji se ne htjede Turcima pokoriti, utočište u susjednoj Hrvatskoj i Slavoniji. Ovi bjegunci, najprije zvani „Pribegi, Pre- begi", docnije Uskoci (od uskočiti), stali su pomalo napučivati pogranične tvrdjave. Uskoka bilo je više grupa ; osim najpoznatije kliško-senjske još je poznata ona što je naselila Žumberak i južnu Kranjsku. Pored imena „Pribeg" i „Uskok" još se označuju ovi bjegunci u ispravama stranim jezi- cima pisanim kao Vlasi, Martolozi i Mor- lachi. Jedna se takova grupa Uskoka iz Bosne i Hercegovine stala oko 1530. skupljati kod tvr- djave kliške, a onda je primi senjski kapetan Petar Kružić kao branitelje u povjereni mu grad. Pošto su se Uskoci prečesto zalijetali u tursko zemljište čineći velike štete, to se riješe Turci na osvojenje Klisa. Dne 12. marta 1537. (kako znamo) predade se Klis, po prijekoj smrti Petra Kružića uz uvjet, da mu branitelji mogu slobodno otići, kud ih je volja. Pošto je padom Klisa u turske ruke pala i sva današnja Dalmacija (osim mletačkog primorja) od Velebita do Cetine, a sam Klis pri- padao još prije pada pod senjsku krajišku kapetaniju, presele se sada branitelji kliški u Senj i poniješe sa sobom ime Uskoka. Sada