Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/87

je potpuno zanemarivao državne poslove prepušta - jući ih ljubimcima svojim,naročito slugi Filipu Langu, nego nije ni dopuštao, da mu itko s njima preda nj dodje, dapače ni braća njegova; Pa tako se i zgodi, da Rudolf, kad mu doniješe spise o sklopljenom miru s Bocskayem i s Turcima na potvrdu, dulje ih vremena ne htjede potpisati. Radi toga plane žestoka svadja izmedju oba brata, a kad ugarski i hrvatski stališi izaberu Matiju na saboru u Požunu "nasljednim gubernatorom"¹ te mu se pridruže još i češki i austrijski stališi, udje Matija s vojskom u Češku i prisili brata ugvorom u pra- škom predgradju Libenu (24. juna 1608.), da mu predade vladanje u Austriji, Moravskoj, Ugarskoj i Hrvatskoj, našto bi kao Matija II. (1608.— 1619.) okrunjen dne 19. novembra u Požunu ugar.-hrv. kraljem. Tri godine zatim prisili Matija brata, da se odreče češke krune, a kad Rudolf 20. januara 1612. umre, postade i njemačkim carem.
Još prije krunisanja požunskoga sastade se hrvatski sabor u Zagrebu, da izabere poslanike svoje za Požun i da im dade upute, što će od novoga kralja tražiti. Najljuća nevolja bila je Vojnička Krajina, kojom je gospodario štajerski nadvoj- voda Ferdinand, sin Karlov, ne obazirući se nimalo na hrvatski ustav i krnjeći banski ugled po- glavito time, što mu je nastojao oduzeti vojvodsku vlast ostavivši mu samo sudbenu, a uz to namješta- vajući po hlrvatskim gradovima i tvrdjavama (kapetanijama) same Nijemce kao generale i više časnike. Stoga zatraže Hrvati na svom saboru
________
¹ _{Rudolf naime bijaše neženja.}