što su Rudolfovi poslanici pomoću tumača proučili
turski original, onda bi on tek potpisan i pečatima
snabdjeven. „Mir na ušću rijeke Žitve, kaže hi-
storik Hammer, sjaje se Evropi i kršćanstvu na
početku XVII. stoljeća kao luč, koja nam poka-
zuje, da je skršen turski jaram i da je stala opa-
dati turska veličina, luč, koja se tečajem ovoga sto-
ljeća još nekoliko puta za bure uzbibala i skoro
ugasla, dok nije koncem istoga vijeka još jasnije
zasjala na poprištu mira u Karlovcima (1699.) po-
kazujući nam bjelodano propast osmanlijskoga
carstva."
Šta se tiče Hrvatske, treba naglasiti, da je ona
izgubila tim mirom Bihać, a da ne spomenemo
Klisa, koji je pao prvi put još 1537; Slavonija ostala
je takodjer u turskom ropstvu. No ipak tim mirom
prestaju one sudbonosne navale turske ; odsada
dalje Hrvati idu za tim, da istje-
raju Turčina iz svoje zemlje, a ne
brane se vize; oni prelaze izdefen-
zive u ofenzivu.
IV.
Uskoci i prevlast njemačka.
(1606.-1671.)
U doba, kad je nadvojvoda Matija pregovarao s Turcima i s Bocskayem o miru, bijaše duševno stanje njegova brata Budolfa već veoma nepo- voljno. Živući samotno i odijeljen od svijeta u Hradčanima kod Praga i zanimajući se isključivo astrološkim i alkimističkim pokujsima, ne samo da
