Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/86

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


što su Rudolfovi poslanici pomoću tumača proučili turski original, onda bi on tek potpisan i pečatima snabdjeven. „Mir na ušću rijeke Žitve, kaže hi- storik Hammer, sjaje se Evropi i kršćanstvu na početku XVII. stoljeća kao luč, koja nam poka- zuje, da je skršen turski jaram i da je stala opa- dati turska veličina, luč, koja se tečajem ovoga sto- ljeća još nekoliko puta za bure uzbibala i skoro ugasla, dok nije koncem istoga vijeka još jasnije zasjala na poprištu mira u Karlovcima (1699.) po- kazujući nam bjelodano propast osmanlijskoga carstva." Šta se tiče Hrvatske, treba naglasiti, da je ona izgubila tim mirom Bihać, a da ne spomenemo Klisa, koji je pao prvi put još 1537; Slavonija ostala je takodjer u turskom ropstvu. No ipak tim mirom prestaju one sudbonosne navale turske ; odsada dalje Hrvati idu za tim, da istje- raju Turčina iz svoje zemlje, a ne brane se vize; oni prelaze izdefen- zive u ofenzivu.


IV.
Uskoci i prevlast njemačka.
(1606.-1671.)

U doba, kad je nadvojvoda Matija pregovarao s Turcima i s Bocskayem o miru, bijaše duševno stanje njegova brata Budolfa već veoma nepo- voljno. Živući samotno i odijeljen od svijeta u Hradčanima kod Praga i zanimajući se isključivo astrološkim i alkimističkim pokujsima, ne samo da