Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/75

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


još nemaju ni banskoga banderija. Protiv toga diže sabor svoj glas tolikom odlučnošću, da je Ru- dolf napokon u prvoj polovici januara 1596. ime- novao dva komisara, koji su 11. januara instalirali i predstavili saboru nove banove ; to bijahu Ni- kola Istvánfy (historik) i Matija Ba- zarić. No biskupovo banovanje bješe vrlo kratko, jer je umr'o već 30. juna 1596., pa tako ostade je- dinim banom Ivan Drašković (1596. — 1605.)
Istodobno dašto nije prestalo ratovanje s Tur- cima. Početkom augusta 1595. krenuše s 10.000 momaka na Turke Juraj Zrinski (sin si- getskog junaka) i varaždinski general Žigmund Herberstein te osvoje važnu Baboču (16. aug.), a onda upade Herberstein sam u tursku Sla- voniju, osvoji Cernik i potuče kod Čakovca medju Bijelom Stijenom i Pakracem dne 1. septembra bosanskoga valiju Pardija, što se toliko dojmi ta- mošnje raje hrvatske, da je planuo neuspjeli us- tanak sve do Požege. Ovo je prvi zametak pokreta Hrvata u Slavoniji za slo- bodu, koji će tek docnije pravo pla- nuti. Vrativši se Herberstein iz Slavonije, udari u septembru u svezi s Eggenbergom i Lenkovićem na Petrinju. Dne 22. septembra došlo je pod gradom do boja, u kojem bi razbit i teško ranjen branitelj njegov Rustan-beg, a kad on sjutradan umre, ostave Turci Petrinju, Goru i Hrastovicu, našto ih kršćanska vojska bez otpora stalno osvoji. Ponovno uspjeli nenadani napadaj generala Len- kovića na Bihać (u novembru) zaključi srećno ra- tovanje ove godine.