Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/74

bude pripadnik ovoga kraljevstva (hrvatskoga) i neka bude muž vješt oružju. Njega treba kralj da s banderijem predstavi saboru (naime svečano in- stalira) ; jer ako stališi ne budu imali bana, neka znade Vaša jasnost, da se oni nijednom ge- neralu tudje narodnosti pokoravati ne će, niti će s njime ići u rat, pa makar svi zajedno s domovinom iz- ginuli. Oni se vole i najskrajnjijih sredstava latiti, nego li dopustiti, da im se sloboda u toj stvari okrnji." Konačno izrazi sabor priznanicu Tomi Erdödyju. Pošto je dvor ove godine 1595. srećno ratovao u Ugarskoj, nije se dakako obazro na želje Hrvata ; Toma Erdödy ode na svoj posjed u Metliku, vazda spreman, da podje u rat za obranu domovine.
Od polovice maja do decembra čekala je hr- vatska novoga bana. Kad se pak na dvoru čulo za odlučnu i otvorenu izjavu hrvatskoga sabora, ime- nova kralj konačno dva bana : biskupa zagrebačkoga Gašpara Stankovačkoga za civilne, a Ivana Draškovića Trakošićanskoga za voj- ničke poslove, ali ne dade ni jednoga svečano in- stalirati, kako je to tražio ustav. Stoga se 17. de- cembra skupi sabor ne „ex edicto domini bani", nego „ex edicto dominorum comitum comitatuum huius regni", dakle po nalogu župana hr- vatskih, da tu stvar rasprave. Ovdje bi re- čeno, da sabor doduše zna, da su imenovana dva bana, ali niti im je kralj dosada poslao plaće za vojnike, niti su izabrani bani položili prisegu vjer- nosti po starom običaju pred saborom, dapače oni