Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/45

potom, još iste ove godine 1559. založi Teu- fenbach svoj dio za 6.000 for. Báthoryju, a onda osim njemu još i podbanu Ambrozu Gregorijancu i ženi svojoj Uršuli za ukupno drugih 9.133 for. Četiri godine iza toga (1563.) umre Teufenbach i ostavi pored udovice Uršule još i četiri kćeri, od kojih bijaše jedna, Marta, u čas smrti očeve zaru- čena s podbanovim sinom Stjepkom Gregorijancem.
Medjutim uvuče se već naredne godine 1564. u ovo vlastelinstvo muž Jelene Zrinske, kćeri si- getskoga Nikole, Franjo Tahi, kraljevski sa- vjetnik, vrhovni meštar konjušnik i kapetan ka- niških konjanika, kupivši bez znanja i pri- vole Uršule Meknitzer i njenih kćeri polovicu po- sjeda susjedgradsko-stubičkoga od Andrije Bá- thoryja za 44.000 for, dok mu je za drugih 6.000 for. isti Báthory predao u zalog drugu svoju po- lovicu istoga vlastelinstva. U posjed kupljena dobra uveo je Tahija zagrebački kaptol po svom kano- niku Gjuri Svesvetičkom i kraljevskom čovjeku Mojsiji Humskom, ali protiv svih pravila potajno noću, tako da su Uršula i ostali interesenti tek naknadno saznali za gotov čin.
Kad se to pročulo, stade opća graja, jer je Tahi bio poznat kao siledžija, oholica, lakomac za tudjim imetkom i ženama, a pod jedno započe i parnica. Uršula Meknitzer i njezine kćeri protestovaše protiv prodaje kao nezakonite i nikako ne htjedoše dozvoliti, da se imanje dijeli ; osim toga još je ona s Ambrozom Gregorijancem uložila prosvjed protiv Tahija s pozivom na njihove zaloge (9.133 for.) na drugu polovicu imanja još od god. 1559. Tahi