Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/46

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


pako stao je tražiti na osnovu svoga kupljenoga založnoga prava čitav posjed susjedgradsko- stubičkoga vlastelinstva.
Ali Uršula Meknitzer i zet joj Stjepko Gre- gorijanec, poznavajući velike i jake kondcsije Ta- hove (ban Petar Erđody bijaše mu zet), ne zado- voljiše se samo parnicom, već navališe s 800 su- sjedgradskih i stubičkih seljaka, upotrijebivši od- sutnost Tahija, na proljeće 1565. na Susjedgrad i odanle protjeraše obitelj njegovu i namještenike njegove. Na taj glas isposlova Tahi kod kralja Mak- similijana nalog, da Uršula i njene kćeri imadu ostaviti Susjedgrad, ali se energična udovica tome ne htjede pokoriti. Potom dobije ban Petar Er- dödy nalog, da je odanle silom makne. I odista ban se zaputi s Franjom Tahijem na 2. jula 1565. s dvjesta momaka i tri topa na Susjedgrad, no bude od Ur- šulinih rodjaka, naročito podbana Ambroza Gre- gorijanca i 3.000 seljaka do nogu potučen, dapače topovi i sve mu oružje zaplijenjeno. Kad se poradi toga stao kralj prijetiti Uršuli, popusti ona, te do- brovoljno predade polovicu imanja Tahomu, a drugu polovicu kralju, u čije ime upravljaše pro- vizor Stjepan Grdak. Sada se uze Tahi nemilice osvećivati seljacima, koji su bili na strani Uršu- linoj, te ih užasno mučiti i ubijati, a da mu se nikako nije moglo doskočiti. Tek kad je umr'o dne 26. aprila 1567. ban Petar Erdödy, a njegovim nasljed- nicima biše imenovani u septembru iste godine biskup zagrebački Gjuro Drašković za ci- vilne, a Franjo Frankapan Slunjski za vojničke poslove, moglo se pomišljati na uspjeh.