i to ne samo kao nagradu za svoja viteška djela,
nego i kao odštetu za dužnu mu plaću u iznosu
od 40.000 for. Kralj Ferdinand naime nije mu mogao
plaćati „bansku četu" od 400 konjanika, pa tako
ju je morao uzdržavati sam Nikola Zrinski o svom
trošku. Odrekavši se banske časti postade 1561.
kapetanom sigetskim, dok je banom
postao Petar Erdödy (1557.— 1567.).
Premda je Ferdinand dobro znao, da su Češka,
Ugarska i Hrvatska s austrijskim nasljednim
zemljama njegovim stupile jedino u perso-
nalnu uniju, ipak je jednako težio, kako bi
sve te zemlje centralizovao i tako s vremenom
od personalne unije učinio realnu. Ko-
risteći se jadnim prilikama za neprekidnih turskih
ratova, pokuša ponajprije parlamentarizmom.
Ferdinand naime zatraži od svake kraljevine i
zemlje, da mu pošalje neke izabrane zastupnike,
koji će raspravljati o poslovima zajedničkoga
interesa, no ta mu se namisao ipak izjalovi,
jer ni Ugri ni Hrvati ne htjedoše vijećati o svojim
poslovima izvan svoje zemlje. Opazivši to, uvede
Ferdinand uspješno neke centralne urede
na svom bečkom dvoru; to bijahu dvorsko
ratno vijeće (Hofkriegsrath), tajno vi-
jeće (Geheimrath), dvorska kancela-
rija (Hofkanzlei) i dvorska komora (Hof-
kammer). Ovi su uredi, sastavljeni poglavito od
Nijemaca, stavljali kralju predloge, naročito glede
vojničkih i financijalnih posala, te su s vremenom
dobivali sve to veće znamenovanje
i vlast na veliko nezadovoljstvo
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/35
Izgled
Ova stranica je ispravljena