Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/30

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


slije pogreba kralja Ivana) na Rákoškom polju po svojim pristašama proglasiti kraljem ugarskim, čime je dao najjasniji odgovor Ferdinandu, kad je ovaj stao tražiti od udovice Izabele, da se veliko- varadinski mir ispuni. Sada ne preostade Ferdi- nandu drugo, nego silom ostvariti svoje pravo. Njegov general Vilim Roggendorf podje u maju 1541. na Budim te ga stade podsjedati. Grad je velikom vještinom i hrabrošću branio fra Gjuro Utišenić, sve dok mu koncem jula ne stiže za- moljena turska pomoć, pred kojom, dašto; Nijemci uzmakoše. Doskora udje po četvrti put u Ugarsku i sam sultan Sulejman na čelu ogromne vojske, te se utabori dne 26. augusta nedaleko Budima. Kako je slaba njemačka vojska već prije umakla, bio mu je otvoren put sve do Beča, ali taj put nije bila taka Vojna u osnovi sultanovoj, pošto je naumio da ostvari davnu svoju tvrdnju, da je Ugarska njegova, bu- dući da ju je „na sablji osvojio".
Dne 28. augusta poruči sultan kraljici Iza- beli, da želi vidjeti njezina sina, pa stoga neka mu ga pošalje u tabor, pošto da prema musliman- skim propisima on glavom ne smije doći k njoj. Kad sjutradan udju s djetetom u Sulejmanov tabor kraljičini prvi doglavnici, medju njima i fra Gjuro, digne se nenadano zastor : sultan imajući u rukama Ivana Žigmunda izjavi, da nipošto ne može toli važna grada, kaki je Budim, ostaviti u rukama novorodjenoga djeteta i slabe žene, pa stoga da će Budim uzeti u svoju vlast do punoljetnosti kralje- vićeve. Potom zaposjednu janjičari grad i razoru-