Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/29

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


a napokon ne smijemo ni to zaboraviti, da je kralj Ivan podrijetlom bio Hrvat, dapače na dvoru su ga zvali „Slavenom". 1
Smrću kralja Ivana ostade Ferdinand doduše jedinim okrunjenim ugarsko-hrvatskim kraljem, no vlasti svoje nije mogao proširiti, kako se nadao, jer je fra Gjuro Utišenić odmah stao izvr- šavati volju pokojnoga kralja. Prvo mu je bilo, da je uz bogate darove javio smrt i zadnju želju Ivanovu sultanu u Carigrad po posebnom poslanstvu, i to po kancelaru Stjepanu Verböczyju i Ivanu Eszékyju, biskupu pečujskom. Sulejman primi iz- vještaj obojice poslanika do znanja te odgovori, da prepušta mladom kraljeviću svu Ugarsku s Erdeljem uz godišnji danak od 50.000 dukata. Kad malo potom stiže u Carigrad Ferdinandov po- slanik s molbom, da bi mu sultan podijelio svu Ugarsku s Erdeljem u leno, baciše ga u tamnicu. Istodobno ode fra Gjuro Utišenić s drugovima svojima u Budim kraljici Izabeli i dade mladoga Ivana Žigmunda koncem septembra (odmah po-
_______
1 Tajnik njegov Gjorgje Srijemac (Georgius Syrmiensis) pripovijeda u svojoj „Epistola de perdicione regni Hungarorum" (Mon. Hung. Hist. Scriptores Vol. I. Pest 1865. pg. 162.— 153.), kako je za posta 1627. jednom prilikom kod večere kralj Ivan kazao, da je podrijetlom Slaven Bošnjak iz sela Zapolja („quoniam nacione esset Sclauorum Bosnen de villa Zapulia"), a i sam mu je nadbiskup ostrogonski Pavao Várday tom prilikom dobacio: "Vere tua maiestas est ex genere Sclauorum". Dašto, kralj Ivan bijaše već sasvim pomagjaren onako, kako su to svojedobno bili Ivan Hunyády i sin mu kralj Matijaš I. Korvin, podrijetlom Rumunji.