Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/31

žaju gradjane, a vrhovnu komandu primi u njemu paša "od tri tuga". Sada postade Ugarska izmedju Blatnoga jezera i Tise, te današnja Slavonija turskim paša- lukom, dok je Zatišje i Erdelj dobio mladi Ivan Žigmund kao „vojvoda". Ferdinandu pre- ostadoše samo zapadna Ugarska s Požunom kao glavnim gradom, te ostaci Hrvatske i sredovječne Slavonije. Tako se ostavina Ludovikova raspade na tri dijela.
Suznim očima ostavila je Izabela Budim sa svojim sinom, savjetnicima i krunom sv. Stje- pana. Sam fra Gjuro Utišenić bijaše teško po- tresen nenadanim dogodjajem, pa se uze domi- šljavati, kako bi proveo veliko- varadinski mir. Nadao se, da će Ferdinand na glas o padu Budima povesti na novo vojnu, kojoj bi se onda i on mogao pridružiti. I odista, Ferdinand pošalje s vojskom u Ugarsku markgrofa Joachima Brandenburškoga, kome priskoči u pomoć lijepa ugarska vojska pod zapovjedništvom Petra Perényija i hrvatska pod Nikolom Zrinskim; sve u svemu skupilo se oko 50.000 momaka. No nespretnošću Joachimo- vom ne postiže se ništa ; iza neuspjele navale na Peštu (koncem septembra i početkom oktobra 1542.) vojska se razbježe. Ovaj je neuspjeh bio od odlučne važnosti po fra Gjuru : on se odluči, da ne predade zemlje Ferdinandu, nego da mudrom politikom spram Turčina sačuva slobodu Erdelj u, otkuda bi onda s vremenom imala svanuti sloboda i ostaloj Ugarskoj. Poradi toga sazove u Tordu god. 1544. sabor, koji uredi ustav erdeljski;