Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/178

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


gimnazije na Rijeci, onda u Varaždinu, Požegi, Osijeku i Petrovaradinu (prenesena odavle 1779. u Vinkovce). Od ježovita preuzeše gimnazije neko vrijeme Pavlini, a onda Franjevci. Pučke škole, rastresene po zemlji, bile su takodjer pod okriljem svećenstva, navlastito župnika. One su imale svoje knjige štampane u Zagrebu i Va- raždinu kajkavskim narječjem. Školstvo je još najljepše cvalo, dok je bilo u rukama Isusovaca i Pavlina, no po dokinuću ovih redova, kad škole preuzeše Franjevci, spade na dosta niske grane s obzirom na svjetsku (nipošto svećeničku) potrebu, a isto su tako bile zanemarene pučke škole, ostavljene volji pojedinih župnika.
Mnogi su mladići hrvatski polazili i u strani svijet na više nauke, naročito u Rim i Bolognu, gdje su se poglavito posvećivali teologiji. U Rimu bijaše dapače podignut i poseban zavod za Hr- vate, naime zavod sv. Jerolima (oko 1454.), preko kojega bijahu Hrvati ne samo u svezi sa naobraženim zapadom, nego i s ostalom svojom braćom iz pokorene Dalmacije i Bosne. Može se reći, da je baš ovaj zavod bio rasadnik ideje i imena ilirskoga u značenju zajed- ničkoga imena južnih Slavena.
Ostali mladići polazili su na više nauke u Beč i Budim.