Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/177

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


neku posebnu prisegu, da će vjerno služiti „dok potrebuvala ih bude očinska kralevska presvetlost katoličanska". Isto je tako hrvatska zastava zamijenjena s općenitom vojničkom zastavom car- stva njemačkoga, koju je konačno Josip II. god. 1786. zamijenio posebnom crno-žutom austrijskom.
Uopće valja naglasiti, da je dvor kroz čitavo to vrijeme, a naročito kroz sav XVIII. vijek išao za centralizacijom, a u koliko nije uspio, da tako Hrvatsku jače priveže Beču, gledao je, da je što jače sveže s Ugarskom, samo da bude što manje samo- stalnih skupina u habsburškoj monarkiji. Odatle tolika opreka izmedju prakse i pisanih zakona.
Ogledajmo još prosvjetne prilike u to doba. Školstvo bijaše sve do Marije Terezije vrlo traljavo. Jedino neki manastiri i biskupska sjeme- ništa brinula su se u početku za naobrazbu mladeži. Prvi viši zavod otvoriše Pavlini god. 1503. u svom manastiru u Lepoglavi. God. 1607. utemeljiše opet ježoviti u Zagrebu slični zavod, koji se u brzo još većma razvio, te postao „academia scien- tiarum" ; u toj akademiji naučala se teologija, filozofija i pravo. S tom je akademijom bila u svezi i gimnazija. God. 1669. htjede Leopold I. ovu aka- demiju podići u red pravih sveučilišta po uzoru ostalih u monarkiji, ali do toga nije došlo radi nekih neumjesnih zahtjeva ježovitskih. Po raspustu reda ježovitskoga (1773.) dospješe akademija i gim- nazija u državne ruke, pa tako bi teološki odsjek njezin spojen sa biskupskim sjemeništem u Zagrebu (1790.). Osim zagrebačke gimnazije (utemeljene 1607.) budu tečajem toga doba još podignute