Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/176

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


uredi posebni banski sud sa sijelom u Za- grebu, koji će izvršivati jurisdikciju za čitav opseg kraljevstva. Hrvati pristadoše na to i odrediše sudbeni postupak kod toga suda, a članovi njegovi, da će biti izabrani na tri godine. Ali sada je nastala prepirka izmedju sabora hrvatskoga i kralja, tko da imenuje sudce, dok konačno sabor ne popusti, na što kralj 1725. imenova članove banske tabule, a predsjednikom joj postavi biskupa zagrebač- koga Gjuru Branjuga, da se za slučaj, kad bana nema u Zagrebu, može suditi.
Porezi i daće bili su sada dvostruki : dica ili contributio regia, što se samo kralju davala u pomoć, pa je stoga plemstvo i ne plaća, jer je ono bilo dužno lično polaziti u rat ; drugo je dimnica (peculium fumare), izravni porez za podmirenje zemaljskih potreba, koji su plaćali seljaci i plemići jednoselci. Račun o pobiranju poreza polagao se saboru, jer taj ga i jest kralju i banu dozvoljavao u odredjenoj visini. Neizravni porezi : carina, dohodak od gradova i razni ini prihodi, — sve je to bio dohodak kraljev, o kojem on nije trebao nikome polagati računa, niti je sabor znao, koliko iznosi.
U vojničkim poslovima bio je sve do Marije Terezije najmjerodavniji faktor naš sabor, no od kad je provedena posvemašnja reorga- nizacija hrvatske vojske, umanjena je vlast sabora, odnosno bana, nad vojskom. Prvo je bilo, da od sada dalje ban ne mora više biti zapovjednik hrvatske vojske, niti da naša vojska mora isklju- čivo kod kuće služiti. Nadalje morala je polagati