Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/175

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


birano na tri godine u velikoj skupštini (re- stauracija), isključivo medju plemstvom dotične županije. Županija se dijelila na okružja, a ova na kotare, kojima bijahu na čelu veliki sudci, odnosno mali sudci, u isti mah upravni i sudbeni činovnici. Od njihova se pravorijeka moglo uložiti priziv na županijski sud, a od ovoga na banski. Županijske su skupštine bile velike ili male ; u ve- likim obavljali su se osim izbora novoga činov- ništva još i najvažniji upravni i sudbeni poslovi na kratko vrijeme. Županije smatrale su se sve do god. 1848. najtvrdjim be- demom narodne autonomije i ustava, jer su se mogle sastajati po volji, dapače one su mogle uskratiti kralju pomoć, koju je od njih tražio, ako bi ona bila na štetu zemlje. Sve su žu- panije bile izmedju sebe u živom dodiru, šiljući jedna drugoj poslanice i bodreći se na zajed- ničku obranu. Baš na tvrdokornosti županija slomio se sav rad Josipa II.
Sudstvo bilo je u Hrvatskoj u to doba veoma primitivno uredjeno sve dotle, dok je vr- hovnim sudcem bio sabor, odnosno protonotar, jer kako u XVII. vijeku često bana nije bilo u Hr- vatskoj, a protonotar obično još obavljao i službu podžupana, moralo je sve zapinjati. U toj nevolji stališi hrvatski stali su zabranjivati protonotaru, da obavlja još koji drugi čin, a nadalje odrediše, da se banski sud ima sastajati svake treće godine na dvadeset dana. Sve je ovo bilo razlogom, da je kralj Karlo III. god. 1723. predložio na požunskom saboru, da se u Hrvatskoj