Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/174

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


Na ugarskom saboru i to u gornjoj ili donjoj kući, raspravljalo se ovako. Najprije izneseni su i pre- tresani točku po točku kraljevski prijed- lozi; ako je štogod bilo, što se ticalo Hrvatske, onda su naši nunciji to primili ili odbili. Poslije kraljevskih prijedloga iznijeli su ugarski stališi svoje prijedloge i gravamina, koje je kralj prihvatio ili nije. Konačno stavili su hrvatski poslanici u ime kraljevstva Hrvatskoga na usta svoga proto- notara, koji je pratio nuncije na sabor, svoje prijedloge i gravamina, a kralj ih je onda primio ili zabacio. Samo onaj zakon stvoren na zajedničkom saboru, na koji su pri- stali hrvatski poslanici, vrijedio je i za Hrvatsku.
Kasnije se ugarski sabor razdijelio na četiri cirkulaa, prema teritorijalnom razdijeljenju Ugarske : s ove i s one strane Dunava, s ove i s one strane Tise. Zastupnici ovih županija (isključivši zastupnike gradova i kaptola) sastajali bi se u pred-sjednice (kao danas saborski klubovi), a što su tuđe zaključili, bilo je i u saboru prihvaćeno. Hrvati nijesu spadali ni u koji od ova četiri cirkula.
U županijskom uredjenju nastade u to doba znatna promjena, jer je bitno preure- djeno prema ugarskomu kalupu (1756.). Na čelu svakoj županiji stajaše veliki župan (su- premus comes) imenovan od kralja, a pripadaše po činu svome medju velikaše kraljevstva. Poslove županijske rukovodio je podžupan (kasnije re- dovito dva) s ostalim činovništvom, koje je bilo