Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/163

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


Grčko-istočnoj crkvi pripadali su doseljeni Srbi. U sredovječnoj Hrvatskoj nije bilo Srba, osim nekoliko njih po srijemskim imanjima pre- bjeglih srpskih velikaša, naročito Brankovića. U Bosni i Hercegovini bilo ih je već više (naročito u južnoj Hercegovim), ali ipak ni izdaleka u toj mjeri, da bi činili većinu, jer u tim zemiljama bijaše pored katoličanstva poglavito rašireno bogo- milstvo sve do dolaska Osmanlija. Kad Turci osvojiše Bosnu, stanu oni Srbe iz Srbije i sjeverne Maćedonije po njoj naseljavati, da im služe kao neredovite čete (martolozi, od grč. harmatolós t. j. oružan čovjek) i da im obradjuju polja, pa ih tako hrane (raja).1 Kako su odsele dalje Turci napredovali, tako su se unutar njiho- vih političkih granica sve to većma širila na sjever i srpska naselja. Sve do pred XVI. vijek još uvijek (osim pojedi- načkih omanjih slučajeva) nema u glavnom Srba u onim krajevima Hrvatske, što ostadoše slo- bodni od Turaka. Tekar kad je okrenula ratna sreća turska (poslije 1593.), stadoše se oni iz tur- skoga carstva a naročito iz pašaluka bosanskoga seliti u Hrvatsku.
Prvo crkveno uredjenje njihovo u turskom carstvu vezano je isključivo uz mana- stire. Najviše ih je bilo po Fruškoj Gori u Srijemu, kao Hopovo, Krušedol, Vrdnik (Ravanica) i Gr-
______
1 Sa Srbima povedoše Turci takim prilikama još i mnoštvo ine balkanske raje, naročito Cincara i Rumunja (Vlaha).