Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/159

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


doba njemačke prevlasti. U prvom su to redu Srbi, koji naseliše većim dijelom svu Vojničku krajinu, Slavoniju i Srijem. U onim stranama, gdje nikad nijesu vladali Turci i gdje nije bilo Vojne Krajine (kao u Zagorju i južno od Zagreba do Kupe), nije bilo Srba. Nadalje napučiše gradove naročito u Slavoniji, Nijemci, djelomično kao obrtnici i trgovci, a djelomično kao časnici i služ- benici. Ti su Nijemci došli iz švapskih (južno- njemačkih) krajeva, poglavito iz gornje Austrije, Bavarske i Württemberga. Neki gradovi, kao Osijek i Petrovaradin, bili su u drugoj polovici XVIII. vijeka čisto njemački. Magjari se naseliše (dje- lomično još iz turskoga vremena) isključivo po nekim slavonskim selima uz Dravu i Dunav, a Arbanasi (Klementinci) (god. 1737.) samo u dva sela Nikincima i Hrtkovcima.1
Društvo se i sada raspadalo na slobodne i neslobodne ljude. Slobodni bili su plemići, sveće- nici i gradjani po kralj, slobodnim gradovima. Plemstvo se dijelilo u velikaše (magnate) i niže plemstvo („šljivari", plemenitaši). Staro preko- kapelsko hrvatsko plemstvo većinom je za turskih ratova ili izumrlo ili se iselilo u Ugarsku i Austriju, a neki dapače u Italiju. U Ugarskoj dobiše iznajprije pridjev „Horvát" (cognomine Chrovatus), pri-
_______
1 Bilo ih je u svemu oko trista porodica, a vodio ih je rim. kat. nadbiskup skopljanski Mihajlo Summa, koji je kao carski penzionirac umr'o u Osijeku 20. nov. 1777.; njegov se grob u franjevačkoj crkvi u nutarnjem gradu još i danas vidi. Danas je rijetkost, da bi koji od njihovih potomaka znao arbanaški.