Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/143

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


dovi- ugarski i hrvatski, predloži ujedared pod- župan virovitički Antun Špišić Japranski, ne bi li se tako ulaskao nazočnom palatinu Ludoviku grofu Batthyányiju i drugoj velikoj magjarskoj gospodi, da bi u napredak tri novouredjene slavonske županije šiljale svaka po jednoga poslanika na sabor ugarski, kao što to čine čisto ugarske županije ; predlog podkrijepi time, što su i onako pomenute županije uredjene na ugarsku, te prinose toliko nameta, kao ove, pa stoga će bolje biti, da dodju pod palatina ; — to jest jasnijim riječima, pod- župan Spišić predložio je neka se Slavonija odcijepi od Hrvatske i sjedini s Ugarskom. Sabrani ugarski velikaši odmah prihvate predlog, pa kako su bili prvi doglavnici Marije Terezije, izrade i kod nje potrebnu privolu. Badava se opirahu poslanici hrvatski dokazujući, da je Slavonija od uvijek pri- padala banu i Hrvatskoj ; teškom mukom ipak izradiše, da im se to pravo priznalo, pa tako sve tri slavonske županije ostadoše bar pod banskom sudbenosti, no administrativno ipak bi Slavonija pridijeljena Ugarskoj.
Razne ove promjene u narodnom životu, a naročito velika oskudica i nevolja, onda velike daće i porezi, prouzročiše kroz više godina razne bune i nemire po cijeloj zemlji ; tako se u Vojničkoj Krajini oko Brinja i u Lici, onda oko Kri- ževaca i u Slavoniji stadoše skupljati razdražene i zdvojne seljačke čete navaljujući na plemićke po- sjede. Samo jakom vojničkom silom uspjelo je bun- tovni narod primiriti.