Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/144

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


U to započe Marija Terezija Sedmogodiš- nji rat (1756. — 1763.), u kojem su i opet učestvo- vale Vojnička Krajina i banska vojska. Istom svršetkom toga rata povrati se mir, a pragmatička sankcija bijaše potpuno osigurana. Unatoč brojnih dušmana svojih održa se Marija Terezija ipak slavno na prijestolu svojih predhodnika. Kod toga steče narod hrvatski i srpski zamjernih zasluga, koje mu je kraljica otvoreno i javno priznala.


VII.
Centralizacija i germanizacija.
(1763.-1790.)

Otkad nastupiše mirne godine, Marija Tere- zija uze sve to većma zanimati se nutarnjim poslovima svoje države. Već su predšasnici njezini, počevši od Ferdinanda I. (kako vidjesmo) pomišljali na to, kako bi iz austrijskih, čeških, ugarskih i hrvatskih zemalja učinili jednu je- dinstvenu državu, u čemu su samo djelo- mično uspjeli, jer i ako je onaj stari pojam potpune nezavisnosti već davno izblijedio, ustav hrvatski i ugarski još je opstojao, makar i okrnjen i slabo uvažen. Istom od vremena Marije Terezije stalo se o tome sustavno i odlučno raditi. Izjednačenje čeških zemalja s austrijskima brzo je i lako provela s uspjehom, dok je ugarski i hrvatski ustav po- malo i oprezno slabila.
Godine 1764. sazove ona sabor u Požun, da vijeća o državnim dugovima nastalim tečajem