Prijeđi na sadržaj

Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/123

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je ispravljena

spomen kroz sve vijekove po cijelom kršćanstvu." Magjari se pak gotovo svi pridruže Tökölyju i Turčinu, tako da se oko palatina našlo jedva nekih 2000 ljudi.
Još prije, nego li je veliki vezir opkolio Beč, pobježe 8. jula iz grada Leopold sa svojim dvorom i velikim dijelom gradjana preko Linca u Passau. Obranu grada preuze s nešto (12 — 13.000) momaka grof Rüdiger Starhemberg, dok je s ostalom carskom vojskom (oko 40.000 momaka) zapovijedao carev šurjak herceg Karlo Lota- rinški. Prve turske čete pojave se u blizini Beča 12. jula, no podsada sama započe 17. jula, te je potrajala sve do 11. septembra, dakle punih osam tjedana. Za to vrijeme poduzeše Turci osamnaest neuspjelih juriša, ali uza sve to, kad je broj brani- telja spao na polovicu, a stalo ponestajati hrane i municije, zaprijeti Beču krajna pogibao. U toj ne- volji spase grad poljski kralj Ivan Sobjeski, sti- gavši još za vremena u pomoć sa 20.000 momaka i združivši se sa hercegom Lotarinškim. Dne 12. septembra došlo je pod gradom do odlučne bitke, u kojoj bi ametom potučena ogromna vojska ve- likog vezira Kara-Mustafe, a s njome i svamoć i snaga osmanlijskoga carstva za- uvijek. Turci ostaviše Beč u divljem bijegu zaboravivši tatnu blagajnu s jedno desetak milijuna gotova novca, onda sve topove, te svu silu inog oružja i zastava. Beč bi spašen, a s njime i zapadna kršćanska civilizacija u srednjem Podunavlju. Kara Mustafa uteče u Beograd, gdje ga sultan dade (26. decembra) udaviti.