Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/102

Dužd pošalje na to u Grac poslanika, koji zatraži od Ferdinanda pod prijetnjom rata zadovolj- štinu. Istodobno i opet je admiral Pasqualigo blo- kirao obalu kod Senja, te stao zahtijevati od Ni- kole Frankopana (koji se povodom ovih dogadjaja vratio iz Graca u Senj), da se krivci kazne, a za- plijenjena ladja s robom vrati. Ali kapetan mu ne uzmože toga učiniti, već mu jedino u sandučiću pošalje glavu Venierovu. Podjedno pošalje gra- dački dvor novu komisiju na Trsat, da sve istraži, no kad na Trsat ne dodjoše mletački poslanici, nje- zina bi svrha promašena, dapače gradački je dvor stao zahtijevati od Venecije, da digne blokadu i da ne sprječava prometa po Jadranskom moru. Sada se ni Uskoci ne umire, već nastaviše djelo svoje kroz 1614. i 1615. godinu.
Ovo dušmanstvo konačno izazva Uskočki rat (1615. — 1617.), u kojem Uskoci dopriješe do same Venecije ; inače sam se rat poglavito vodio oko Slovenske Gorice i Gradiške na Soči. Nakon dvogodišnjega ratovanja došlo je do mira u Ma- dridu: nadvojvoda Ferdinand se obvezao, da će Uskoke maknuti iz Senja nekud daleko u nutraš- njost Hrvatske, ladje im spaliti, a u grad smjestiti njemačku posadu (26. septembra 1617.). Uskoci biše preseljeni u predjele oko Otočca i po Žumberku, gdje se doskora izgubiše medju ostalim narodom.¹
_________
¹ _{Jedan je savremenik zabilježio, da su Uskoci u posljednjih trideset godina učinili Veneciji štete 20 milijuna dukata stranom u plijenu, a stranom kao ratni trošak.}