Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/101

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


vrijeme Uskoke, a kad se opet povratiše prijaš- njemu životu, odluči se gradački dvor imenovati senjskim kapetanom Nikolu Frankopana (1612.) pouzdavajući se u nj, da će znati učiniti red.
Novi kapetan odmah po dolasku odredi, da se imadu iz Senja iseliti svi oni, koji nijesu senjski gradjani. Na taj način bješe prisiljeno oko stotine porodica uskočkih (venturini) ostaviti Senj, te se nastaniti u Selcima i Crikvenici. Preostalim pak bi naloženo mirovati jer im je u izgled stavljena točna plaća. Na taj se glas pobune Uskoci pod voj- vodom Gjurom Daničićem uz izjavu, da oni bez plijena ne mogu živjeti, a u ostalom u točnu plaću ne vjeruju. Nikola Frankopan uze ih miriti i dade im riječ, da će lično poći u toj stvari u Grac, ako bi plaća zaostala. I odista, koncem 1612. podje kapetan u Grac nadvojvodi Ferdinandu. Ali na glas odsutnosti Nikole Frankopana povrate se svi izag- nani Uskoci u Senj, te nastave sari život još gore nego li prije. Na Uskrs dne 7. aprila 1613. podju u šibenički kotar i nemilice orobe onamošnje Turke ; potom doše do Makarske, pa na Trebinje, te se onda vrate krcati bogatim plijenom kući. Mjesec dana potom napadnu Mlečane kod otoka Hvara, ali ih Arbanasi taj puta pobiju, medju mnogim Uskocima pogibe tom priliom i glavni im vodja Niko Hre- ljanović. Smrt svoga vodje odluče Uskoci ljuto osvetiti. Doskora napadnu kod Paga jednu mletačku galiju, orobe je, a zapovjednika njezina Krstu Ve- niera dovuku kao sužnja u Senj i tude pogube.
Na glas o tom dogadjaju sve uzavre u Vene- ciji glasno zahtijevajući osvetu i propast uskočku.