Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/99

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


91 BOROJEVIĆ - BOROVICA Borojevića, s kojom je on u desetak bitaka na Soči od Krna do ušća Soče branio jugozapadni bok monarhije, a time i ulaz u naše prostore. On postaje feldmaršal, a kao osobit vještak u strategijskim pitanjima konačno preuzima skupinu vojska: lijevo krilo cijele talijanske fronte. Nije uspio ljeti 1918 prodorom preko Piave, ali se i tu, kao i za talijanske ofenzive u jesen 1918 preko Piave, istakao žilavošću 11 teškim prilikama. Osobita je njegova uloga i II onoj pobjedonosnoj ofenzivi u jesen 1918 s udarom preko Soče na Piavu. Umro je daleko od svoje domovine. Miro­ vinu je dobivao od republike Austrije, koja mu je stavila i spomenik na groblju junaka u Beču. Bio je komander austrijskog reda Marije Terezije. Sl. P-ć. BOROMEJSKI OTOCI u zapadnom zalivu jezera Lago Maggiore, gdje im nasuprot stoje gradovi Pallanza i Stresa: zeleni školj San Giovanni sa crkvom, otočić dei Pescatori s ribarskim naseljem, onda otok, koji je po Isabelli, ženi Karla Borromea, prozvan Isola Bella, i najveći Isola Ma­ dre. Na otoku Isola Madre je botanički vrt, a na otoku Isola Bella dvorac milanske porodice Borromeo. BORONGAJ, istočno predgrađe Zagreba, priključeno 1899 gradu, a iza svjetskoga rata djelomično izgrađeno (istočna Pešćenica). Današnji gradski kotar B. ograničen je sa Z cestom Donje Svetice, sa S željezničkom prugom, a s J glavnim odvodnim kanalom. Na B. se nalazi zagre­ bački aerodrom. Z.D-i. BOROSA, Stjepan, * Stubica 1. VIII. 1856, t Rim 31. I. 1905. Posvetio se svećeničkom staležu. Promoviran 1883 u Beču na doktora teologije. Od 1890-1903 župnik župe sv. Marka u Zagrebu. Napisao: Kako nas je Ugarska bra­ nila (preštampano iz »Hrvatske domovine«, Zagreb 1896) i Kako nas Ugarska uzdržava (Rijeka 1902). U prvom spisu odgovara Nikoli Tomašiću na jednu izjavu u hrvatskom saboru od 25. XI. 1895, a u drugom traži za Hrvatsku potpunu financijalnu samostalnost. Obilato je podupirao svaki rodoljubni pothvatna književnom i političkom polju. Z.H . BOROSIć, Andrija, * 1865, t 1909, šumarski stručnjak. Naročito se bavio uređivanjem šuma u Hrvatskoj i Slavo­ niji. Napisao je Naputak za sastav šumsko-gospodarskih osnova, Zagreb 1903. Surađivao je u Šumarskom listu. Izdao s A. Gogliom Zbirku šumarskih naredaba i propisa, Zagreb 1900. Od 1904 izdavao Šumarsko-lovački kalendar, koji poslije njegove smrti izdaje Đ. Nenadić. N. N. BOROTHA, Vladimir -+ Treščec Vladimir. BOROTRA, Jean, * 1898, glasoviti francuski igrač tenisa. Sudjeluje od 1927-1932 kod utakmica za Davis Cup. Jedan od najboljih igrača tenisa na svijetu, ima naslov tenis­ mušketira. Igra mu je temperamentna i briljantna. Igra redovito kao pobjednik u svjetskom tenis turniru u Wim­ bledonu. Predsjednik je francuskog teniskog saveza. Pod vodstvom maršala Petaina vođa sporta u Francuskoj. F . B . BOROUGH, 1. Steven, * 1525, t 1584, engleski pomorac. G. 1553 sudjelovao je u ekspediciji, koja je tražila sjeve­ roistočni prolaz u Kitaj i Indiju, i dospio u Bijelo more do Arhangelska. Na drugom putovanju 1556 pronašao je Karska vrata između Nove Zemlje i Vajgača. Kasnije je putovao u Rusiju i Španjolsku. 2. William, * 1536, t 1599, njegov mlađi brat, putovao je nekoliko puta do Arhangelska. Učestvovao je u napadaju F.t Drakea na Cadiz 1587. Z. D-i. BOROV PRELAC -+ Kukci. BOROVAC -+ Bor. BOROVA GRBICA (Bupalus piniarius), malen leptir iz por. grbica (v.), a velik štetnik u borovim šumama. Leti u toplom proljeću. ženka lijepi na vrhovima borova uzduž pod iglice svijetlo zelena jaja. Vitke, zelene gusjenice po­ žderu iglice i tako uništavaju šume. U listopadu se spu­ štaju na dugačkim nitima s drveta na zemlju, gdje se za­ kukulje pod mahovinom i prezime. K. B. BOROVICA (Juniperus) je biljni rod iz porodice čem­ presovka (v.) . Njemu pripada oko 30 vrsta, što su raspro­ stranjene čitavom sjevernom polutkom zemlje. To su naj­ većma grmovi, rjeđe prava drveta, od kojih su listovi raz­ vijeni ili kao iglaste četine ili kao male, lineaine ljuske, a smješteni su bilo po 3 u pršljenima, bilo po 2 nasuprotno. Cvjetovi su najvećim dijelom dvodomni, rjeđe nepotpuno ili potpuno jednodomni, te predstavljaju skraćene izbojke u lisnim pazušcima. Jajasti su muški cvjetovi sastavljeni iz većeg broja jajasto-štitastih. ljuskastih prašnika, od ko­ jih svaki nosi na donjoj strani po više (3-7, najvećma 4) mjehurastih peludnica. žell!Ski je cvijet sastavljen također iz većeg broja ljuskastih listića, koji su smješteni na cvje­ tištu bilo nasuprotno, bilo po 3 u pršljenima. No te su lju­ ske najvećim dijelom neplodne, a tek one u nekoliko (1-- , -4) najgornjih pršljena nose po 1-2 sjemena zametka; tako se na pr. kod naše obične borovice mogu smatrati plodnim listovima jedino 3 ljuske najgornjeg pršljena u ženskom cvijetu, od kojih svakoj pripada po jedan od triju uspra­ vnih sjemenih zametaka. Između oprašivanja i oplodnje pro­ teče - kao i kod bora - vrijeme od jedne godine. Nakon oplodnje počnu plodni listovi na dnu i na unutarnjoj strani snažno rasti, a postaju istodobno i mesnati. Na taj se način razvija poznati, bobi sličan »mesnati češer«, koji se naziva borovica, kleka, pupuljica, smrika ili smrčka. Ovaj krije u svojoj nutarnjosti zatvorene sjemenke, dok mu se na vrhu vide još 3 značajna šava, koji svjedoče o postanku čitave tvorbe. Svojim »mesnatim češerom« razlikuje se rod borovica nesamo od svih ostalih predstavnika porodice čempresovka, nego i od svih četinjača (v.) uopće. S. H-ć. BOROVICE

Grančice obične borovice s bobama i muškim cvjetovima i grančica

somine s babama. Desno povećani muški evijet obične borovice

Najvažnije vrste ovog roda jesu: a) Igličave borovice: po 3 iglice u pršijenu. Ovamo spadaju: Običnaborovica, J. communisL., rastekaogrm po cijeloj Evropi, sjev. Aziji, sjev. Americi i sjev. Africi. Kod nas je česta po pašnjacima i zapuštenim šumama. Iglice do 15 mm duge, 1 -2 mm široke, ozgo s jednom širokom bijelom prugom. Cvjetovi dvodomni. Bobulje 6-9 mm debele, dozrijevaju u 2. ili 3. g . , te su onda crno-plave i plavo nahukane. KIečica, J. nana Wi11d., do50 cm visokiobično vrlo širok i gust grm, koji raste na gornjoj granici šume u pla­ ninama Evrope, sjev. Azije i sjev. Amerike. Česta je u našim planinama. Grančice su debele i kratke, pršijenovi iglica vrlo nagusto. Iglice su 4-8 mm duge, naglo na vrhu ušiljene, s jednom bijelom prugom. Bobulje su kao kod obične borovice. Š m r i k a, J. oxycedrus L. , grm ili manje drvo Sredozem­ lja i zapadne Azije. Kod nas je česta uz more i po primor­ skom gorju. Iglice su vrlo oštre i bodljikave, ozgo s 2 bijele pruge. Cvjetovi su dvodomni. Bobuije, oko 1 cm debele, dozrijevaju u 2. godini, a onda su tamno crvene. Kao na­ metnica živi na šmriki imelica (Arceuthobium oxycedri M. B.). P u k i n j a, J. macrocarpa Sibth. , grm ili manje drvce. Česta je u makiji. Grane su joj tanke, vitke, a vršne gran­ čice obješene. Iglice su do 3 cm duge, vrlo oštre, često na vrhu grančice poput četkice smještene. Bobuije su do 15 cm debele, crvene i plavkasto sivo nahukane, sa 3 sje­ menke. Koštuničara, J. drupacea Labill., raste na Balkanu jedino u jugoistočnom Peloponezu, a inače u Aziji. Uzgaja se u parkovima. Raste piramidalno. Iglice su oko 3 mm ši ­ roke, s 2 bijele pruge. Izbojci su gusto obrasli iglicama. Bohulje oko 2 mm duge. b) Ljuskave borovice: lišće u mladosti kratko igličavo, a kasnije ljuskavo. Ubobulji 1-10 sjemenaka. a čini je većinom 6 ljusaka. Ovamo spadaju: GIuvaćuša, J. phoeniceaL., grmili manje(do6 m) drvo Sredozemlja i sjev. Afrike. Grančice su oko 1 mm