Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/100

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


92 BOROVICA - BOROVINIĆI debele, okrugle, na ljuskama je jasno vidljiva žlijezda. Lju­ ske su oko l mm, a iglice do 6 mm duge. Cvjetovi su jed­ nodomni ili dvodomni. BobuIje oko l crn debele, crvene i sjajne, a dozrijevaju u 2. godini. Somina, J.SabinaL., vrlogustgrmpogorjujužnei srednje Evrope, Sibirije i zapadne Azije. Irna je i u našim planinama. Česta je u nasadima. Stabljika kosa ili puže po zemlji, a vrhovi grana tjeraju prema gore. Grančice su tanke. Ljuske satrte pod rukom neugodno mirišu. Lišće je u mladosti igličavo i ušiljeno. Cvjetovi jednodomni ili dvodomni. Bobulja je 5-7 mm debela, plavkasto crna, na ­ hukana, dozrijeva u prvoj godini. Divljafoja, J. excelsaBieb., 15-20 m visokodrvo, raste u Macedoniji, na otočju grčkog arhipelaga i u zapad­ lloj Aziji. Krošnja mu je piramidaIna, grančice tanke i okrugle. Na ljuskama su žlijezde. Cvjetovi su jednodomni, bobuIje oko l crn debele, tamno purpurnosmeđe, nahukane, dozrijevaju u 2. godini. pitoma foja, J. foetidissimaWild., do17 m visoko drvo, koje raste u gorju Grčke između 1500--2000 m, za­ tim u Macedoniji i zapadnoj Aziji. Izraste kao stablo do l m promjera i doživi vrlo veliku starost. Krošnja je pira­ midalna, grančice odebele, četverobride. Lisne ljuske su bez žlijezda. Cvjetovi jednodomni ili dvodomni. Bobuije su 6-12 mm debele, crveno smeđe ili crne, plavo nahukane. Vil'ginijskabol'ovica, J. virginianaL., do25 m visoko drvo, koje se uzgaja kod nas, a i drugdje u Evropi, vrlo često u parkovima. Igličavo lišće često je i na odra­ slim primjercima. Ljuske su ušiljene, slabije prilegle, bo­ bulje do 5 mm duge, tamno plave, sjajne i nahukane. Drvo joj je lagano, meko, ugodna mirisa, lako se obrađuje, li­ jepe je crvene boje; upotrebljava se urezbarstvu, stolar­ stvu, za fine olovke i sl. U trgovini dolazi često pod ime­ nom "crvena cedrovina«. Uzgojna svojstva: Sve borovice zahtijevaju obilno sve­ tla. Rastu uglavnom polagano. Naše borovice rastu na raznim tlima. Ima ih na dobrim i lošim, suhim i vlažnim tlima. Šumarska im je vrijednost radi slabog uzrasta ma­ lena, rna da im je drvo fino i dugotrajno. Borovice se razmnažaju obično sjemenom. Neke ljuskave borovice mogu se dobro razmnažati i sa reznicama, koje se trgaju od vrhova postranih grana i grančica. A. P-ć. Borovice su u mnogočem korisne čovjeku. Tako je na­ pose korisna obična borovica, kojoj se "bobe« - Baccae Juniperi - raznoliko upotrebljavaju nesamo u pučkoj i službenoj medicini, nego i kao začin, za dobivanje ulja, za kađenje, u proizvodnji naročite rakije: borovičke, kle­ kovače i sl. Bobe su ugodnog mirisa, a gorkog i žarkog okusa. U njima se nalazi eteričnog ulja, sladora, voska, smole, gorke tvari, različnih organskih kiselina i t. d . Pospješuju tvarnu izmjenu, povećavaju aktivnost i sposob­ nost reakcije organizma i sl. Mirisavo b. ulje - Oleum Juniperi baccarum - konzervira i dezinficira. Zato su i bobice poznate kao sredstvo, koje raskužuje i sprečava zarazu, služe za spremanje mesa i hrane, kao mirodija i sl. Sabiranje je "plodova« ove vrste vrlo rašireno u našim krajevima. Drvo korijena i stabljike obične borovice -. Lignum Juniperi - služi katkada u medicini kao sredstvo, koje pospješuje izlučivanje vode iz tijela. Zbog sadržaja eteričnog ulja (i do 0,7780/0) iskorišćuju se donekle i »bobe« smrika, i to za dobivanje toga ulja kao i za pravljenje ljekovite rakije smrekovače. Suhom se destilacijom dobiva iz drveta ove vrste ulje - Oleum Juniperi empyreumaticum, koje se upotrebljavaju kao sred­ stvo za izbacivanje sluzi, protiv glista, kod reume i t. d . Vrsta Juniperus Sabina otrovna je i ljekovita biljka. Nje­ zini se vršci (grančice) - Herba Sabinae - koji sadrže i do 50/0 ulja (Oleum Sabinae), danas upotrebljavaju još sa­ mo u veterinarskoj medicini. Poznata je u narodu kao sred­ stvo, koje izaziva pobačaj (drastični abortivum). F . K -n. BOROVIČKA, rakija od borovice (kleke, smrike, Junz­ perus communis), dobiva se destilacijom alkoholno pro­ vrele komine od plodova borovice na običnom pecarskom kotlu, te irna jak miris borovičnog eteričnog ulja. Komina se priređuje maceracijom zgnječenih bobica borovice vru­ ćom vodom, a alkoholno se vrenje izaziva dodatkom kvasca ili svježeg drožđa, kad se komina ohladi na 20° C. Imitacija borovičke dobiva se dodatkom 70 g borovičinog eterskog ulja i 20 g limunova eterskog ulja na 100 l rakije od rafinirane žeste. M. M. BOROVIĆ, Rade, 14 . st. , arhitekt, »Rade neimare« u na­ rodnirn pjesmama (»Zidanje Skadra na Bojani« i »Zidanje mosta u l"lostaru«). On je »protomajstor« crkve u mana­ stiru Ljubostinji i stoji na čelu arhitektonske škole u dru­ goj polovini 14. st. Građevinari te škole sagradiše crkve u Ravanici, Novoj Pavlici, Manasiji, Kaleniću, Rudenici, Ve­ luću, Naupari, Kruševcu i dr. LIT.: Kukuljević. S/avnik iugasl. umjet., Zagreb 1860; Lj. Stojanović. Zapisi i Natpisi, L Z.S.M. BOROVIKOVSKIJ, 1 . Aleksandr, * 1844, t 1905, ukra­ jinski pravnik. Sedamdesetih godina je bio državni zastup­ nik u Petrogradu, zatim član odeske apelacije, pa docent na sveučilištu za sudstvo. Konačno postaje viši državni tužilac odjeljenja građanskog kasacionog senata, a od 1899 i senator toga odjeljenja. Kao sudac B. je bio krajnji pri­ stalica suda pravednosti na uštrb formalnim potrebama za­ kona. Svoja je sudska opažanja izložio u knjizi Otčet sudi (1891-1894, 3 sv.). Već je dosta rano počeo objavljivati svoje pjesme u »Otečestvenija Zapiski«, a pisao je i članke i studije, od kojih mu je najpoznatija Ženskaja dolja po maloruskim pjesnjam« (1879). 2. Lev, * 1811, t 1889, ukrajinski književnik i etnograf, otac Aleksaoora B. Svršio je filološki fakultet uHarkovu i bio profesor u Poltavi. Vrlo je rano počeo pisati na ukra­ jinskom jeziku, skupljajući ujedno i obrađujući narodne priče, legende, poslovice, bajke, balade i t. d. To narodno književno blago štampao je uglavnom u "Otečestvenija Za­ piski« (1840), »Lastočki« (1841) i dr. Originalne poezije nije mnogo ostavio (Čornomorec, Voloh), a u posebnoj knjizi su mu izišle Bajki i pribajutki (1852), pjevane više kao va­ rijacije popularnih narodnih sujeta. S jezične strane znači ova knjiga rijedak prilog ukrajinskoj književnosti. Na knji­ ževno je polje B. zapravo stupio s baladom Marusja (1829). To je ukrajinizirana Bi.irgerova "Leonora«, a napisana je prema pjesmi Žukovskog "Svjetlana« (1812). Ipak, kako veli Franko, Marusja nije kostimirana Svjetlana, to je ukra­ jinska seljačka djevojka. Premda se veoma rano prestao javljati književnim djelima, ostavio je velik trag u ukra­ jinskoj književnosti, jer je udario osnove ukrajinskom ro­ mantizmu. Preveo je također Mickiewiczeva "Farisa«. BIBL.: Najpoznatija izdanja B.: Marusja. Vidav i pojasniv Iv. Franko, Lavov 1902; Bajki, Čerkasi 1918. S. G-Ć. 3. Vladimir Lukič, * Mirgorod (Ukrajina) 24. VII . 1757 , t Petrograd 6. IV. 1825 , ruski slikar. Isprva je bio časnik, a zatim se lJosvetio crkvenom slikarstvu, što ga je naučio od oca. Tako je izradio ikonostase za crkve u rodnom mjestu i nekim drugim gradovima. Kasnije su mu bili učitelji D. Levickij i G. B. Lampi. Ovaj potonji naučio ga je raditi portrete. Među tima se ističu portreti carice Kata­ rine na jutarnjoj šetnji (1795/6), velikoga kneza Nikole (1797), cara Pavla I. (1800), cara Aleksandra I. (1801) i još drugih članova carske porodice. U. BOROVINIĆI, bosanska vlastela i rođaci moćnih dinasta Pavlovića, vojvode Radosava i njegova sina Ivaniša. U vrelima spominju se po imenu knezovi Tvrdislav (1423--42), Ostoja (u isto doba) i Vukmir (1454), ali je najznatniji »ve­ liki knez bosanski", (palatinus) Tvrtko (1419-36). Zajedno s kraljem Tvrtkom II. boravi 1435/6 u Ugarskoj. Oženjen je Katarinom, kćeri Hrvojina sina Balše Hercegovića; osta­ vlja za sobom kao posljednji odvjetak svog roda kćer Milicu, udatu za Stjepana šimrakovića. Ona je baštinila po ocu pravo na kuću u Dubrovniku, kao i na zemlje na po­ dručju Republike. Poslije 1471 nestaje s Milicom traga toj porodici. Tek 1496 javlja se prvi put kao vrhbosanski sandžak Sinan-paša Borovinić, možda poturčeni sin Tvrtka (Truhelka), a svakako potomak "plemenite kuće Borovi~ nića«, po riječima Dubrovčana. Postaje zatim rumelijsk1 beglerbeg, a 1503 »uzvišen« je na čast hercegovačkog kra­ jišnika (craisnicus Hercegovine, herceg[ovJski gospodar), sa sjedištem u Hotči (danas Foča). Novi položaj nastupa 1504 i zadržava ga do 1506, kada je postavljen za smede­ revskog sandžaka. G. 1513 dolazi ponovno kao sandžak u Bosnu i provaljuje u hrvatske krajeve. Naredne godine 1514 odlazi kao beglerbeg u Anadol i postaje doskora (sva­ kako 1515) veliki vezir. Još 1514 ističe se u borbama sa Sofijanima (Sophiana gens) u Perziji i sudjeluje u pohodu Selima I. na Egipat. Ondje pogiba 1517 prigodom osvajanja Kaira. Dubrovčanima je bio uvijek naklonjen, a i oni, ne štedeći nikad laskanjem i hvalom, cijenili su u njemu susjeda, »kome se radi pravednosti, čovječnosti i svih dobrih svojstava pronio glas po cijelom svijetu«. - I danas postoji selo B. u općini Paunci.