Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/95

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


87 BORNA - BORNEMISSZA dok ne dođe furlanski markgrof Kadaloh, koji je imao o tome izvijestiti. Dolaskom Kadaloha stvar je ostala ipak neriješena. Bilo je određeno povjerenstvo. Kadaloh i Alba­ gari j u ime franačko, a Nikifor u ime Bizanta, da na sa­ mom mjestu saslušaju Hrvate i Romane i urede pitanje njihovih granica. Ali ni Hrvati ni dalmatinski Romani ni~u htjeli popustiti. Zato u kolovozu iste godine 817, kad je došlo caru Ludoviku u Ingelheim novo poslanstvo iz Bi­ zanta u tom poslu, car nije htio s njim o tome ni raspra­ vljati, nego ga je odmah otpremio natrag u Bizant. P~ ovome se vidi, da je car Ludovik bio potpuno na strani Borne i da nije dopuštao, da Hrvati odstupe ma i najmanji teritorij u korist dalmatinskih gradova, a hrvatski je teri­ torij dopirao gotovo do samih gradskih zidina. Radi ova­ kvoga stanovišta cara Ludovika prema Borni razumljivo je, zašto je B. bio na carevoj strani u borbi, koja je na­ stala između cara Ludovika i Ljudevita, kneza Posavske Hrvatske. Kad Kadaloh nije uspio da uguši prvi ustanak Ljudevita Posavskoga 818, car Ludovik uz druge zove i kneza B. u pomoć protiv Ljudevita. B. se odazove carevu pozivu i uputi vojsku u pomoć te se negdje na Kupi su­ kobi s Ljudevitovom vojskom, koja je uzmicala iz Slo­ venije. U borbi Bornini podanici Gačani (Guduscani. t. j. stanovnici Gacke župe sa središtem u današnjem Otočcu) prijeđoše na stranu Ljudevitovu, i ovaj po~uče h.ametom Borninu vojsku, tako da se sam B. s pomocu sVOJe dvor: ske straže jedva spasio bijegom. Poslije poraza B. nava h na Gačane, potuče ih i ponovo podjarmi. Ali tada kren.e Ljudevit Posavski s vojskom protiv Borne. Prodre u Pn­ morsku Hrvatsku rušeći i paleći do čega je mogao doći. B. se nije ni usudio suprotstaviti Ljudevitu .na . otvorenom polju, nego upotrijebi geriIsku taktiku, k~ja je odgov~­ rala snazi i terenu Borninu. Uza sve uspjehe morao j~ Ljudevit na svršetku uzmaknuti, jer nije mogao zauzeh mnoštvo teško pristupačnih utvrda i zamaka, kojima je obilovala po prirodi brdovita i kamenita Primorska Hrvat­ ska. Tom prilikom Ljudevit izgubi 3000 ljudi, . . od tog~ preko 300 konjanika, i mnoštvo rat~oga matenjal~. Taj uspjeh B. odmah dojavi caru Lud,?vlku. ta}w da je. car tada počeo snovati, kako da kon~cno obr.acun~ s ~jud~­ vitom Posavskim. Pri tomu mu je glavm savjetmk bIO knez B., i to najprije po poslanstvu, koje je po~lao caru, a poslije je i sam osobno pošao k njemu na pocetku 820. Kasnijem porazu i propasti Ljudevita Posavskoga u gla­ vnom je kriv B. , ali on nije toga dočekao, jer je ljeti 821 umro. LIT.: Einhardi annales. Mon. Germ. SS . I. 203-206; Vita H/udovici imp. c . d . ll . 621, 6~4-625; F. Šišić, Povijest Hrvata, Zagreb 1925. M. B -a. BORNA KISELINA (sasolin), mineral. Kristalizira tri­ klinski. Kristali su većinom sitno ljuskavi, rjeđe pločasti, a katkada i stupićasti. Kala se savršeno; savitljiva je; blaga i masna opipa; tvrdoća joj je 1; specifična težina 1,45 do 1,5 . Sedefasta je sjaja; prozirna do providna; bezbojna, bijela, sivkasta, a katkad žuta od sumpora. Okusa je kisel­ kasta i uz to gorka i slana. Kemijski joj je sastav H3BOs. U hladnoj se vodi teško otapa, a u kipućoj lako, pa tada vrlo lako hlapi zajedno s vodom. Nalazi se oko nekih dje­ latnih i ugaslih vulkana u sitno ljuskavim kristalima (sa­ solin), na pr. u krateru Vezuva, u Solfatari kod Pozzuola, na Liparskim (Eolskim) otocima. Nadalje je ima u nekim vrućim vrelima, na pr. u Ascotanu i u Aguas Calientes u Chileu, zatim u nekim mineralnim vodama, na pr. u Aixu, Vichyu, Wiesbadenu, Aachenu; ima je i u ~orskoj vodi, a zašla je i u biljke. Negdje izbija kao para IZ tla, na pr. u Kaliforniji, Nevadi, Kavkazu i Italiji. Najvažnija su takva izbijanja para borne kiseline u Italiji u Toskani. Tu se na prostoru od 20 km2 nalaze mnoge pukotine, iz kojih struje, katkad u jakim mlazovima. vodene pare izmiješane s bor­ nom kiselinom, zvane soffioni (ili furnacehi), kojih pritisak može doseći i do 5 atmosfera. Temperatura tih para koleba između 100-1900 C. Soffioni stvaraju ondje male močvare, t. zvo lagone, kroz kojih vodu struje pare znatnom snagom tako, da je bacaju zajedno s muljem u vis. Prave ondje i umjetne lagone, t. j . vodom napunjene basene, u koje pu­ štaju da pritječe što više soffiona. Pare se sastoje od vo­ denih para, ugljične kiseline, metana, sumporovodika, malih količina argona i helija i zgušćuju se u tekućinu, koja sa­ država 0,10/0 borne kiseline uz sumporne spojeve, ugljičnu kiselinu i amonijak. Voda jednog ondješnjeg jezera kod Monte Rotonda, s kojega dna prodiru mnoga vrela i jaki soffioni. sadržava 0,20/0 Dome kiseline; tu se nalazi i kristali­ zirana borna kiselina, sasolin. Ljuskave (kristalizirane) borne kiseline, sasolina, ima naročito kod mjesta Sasso (otuda ime), gdje su nađene pri arteškom bušenju mase sitno ljuskava sasolina u debljini od 6,8 m. Toskanski lagoni s bornom kiselinom poznati su već od 15. st. , ali je dobi­ vanje borne kiseline iz njih počelo 1818. Upotreba borne kiseline mnogostruka je. Služi kao ota­ palo pri priređivanju kovina. pri pravljenju stakla. gdje zamjenjuje od česti kremičnu kiselinu; ona daje sjaj staklu, pa se naročito upotrebljava za priređivanje stakla za opti­ čke sprave. Upotrebljava se u glinenoj industriji, gdje služi za ocakljivanje glinenih predmeta, a isto tako služi mnogo i za emajliranje, za konzerviranje, pri štavijenju, u boja­ disarstvu, u ljekarstvu i t. d. LIT.: B. Dammer und O. Tietze, Die nutzbaren Mineralien mit Aus­ nahme der Erze und Koh/en, sv. L . Stuttgart 1927; C. Hintze. Handbuch der frfinera/ogie, sv. L, Leipzig 1915; R. Nasini II djelu C. Doeller. Handbuch der Mineralchemie, sv . ll. F. T. BORNA MAST je desetpostotna smjesa borne kiseline (--> - bor) s bijelim vazelinom, rjeđe kojom drugom mašću, a služi u medicini kao blagi, ali vrlo dobar antiseptik kod manjih rana, opeklina, upale sluznice i t. d. D. Ma-ć. BORNAJSKA BOLEST (Meningo-Encephalomyelitis sim­ plex enzootica equorum) je akutna zarazna bolest konja, nazvana po gradu Borna (Njemačka), gdje je prvi put ustanovljena i opisana. Od bornajske bolesti najčešće obole konji, koji rade poljodjelske poslove. Predispoziciju stvara loša ishrana, nehigijensko držanje, prenaporan rad i t. d., a po nekim autorima i preobilno hranjenje bjelančevinama. Najmanji je broj oboljenja u mjesecu siječnju i veljači, a najveĆi u svibnju i lipnju, dakle baš u vrijeme, kad su konji najviše zaposleni u poljodjelskim poslovima. Uzročnik je filtrabilni virus, kojega imade u mozgu, na nosnoj slu­ znici, u slinovnici, vimenu i bubrezima. Virus se izlučuje slinom, mlijekom, mokraćom i nosnim iscjedom. U mozgu bolesnih životinja imade redovito pored virusa i diplo­ streptokoka. Naravna infekcija nastaje inhalacijom ispr­ skanih kapljica od bol'esnih životinja i kroz probavni trakt primanjem hrane i vode, koja je onečišćena virusom. Pato­ geneza bolesti još nije razjašnjena. Inkubacija traje 3-4 nedjelje. U drugoj polovici inkubacije primjećuju se već izvjesne promjene u držanju i apetitu inficiranih životinja. One često zijevaju, dobiju lake količne napadaje i manje su živahne. Ovi se simptomi pojačaju, te životinje prestanu jesti, potpuno su apatične, škripaju zubima, zauzimaju ne­ pravilan stav, ili ako im se noge postave u nepravilan stav, ne isprave ga, nesigurno hodaju i zanose se u stražnjem dijelu tijela. Ako dođu do prepreke, pregaze je ili, ako je ne mogu pregaziti, naslone glavu na nju i ostaju u tom stavu više sati. U različnim mišićnim grupama nastupi pre­ osjetljivost, a poslije grč. Ako je zahvaćeno vratno mišičje, bolesnik drži glavu i vrat na stranu ili ga prebaci prema natrag. Broj i ritam bila jako varira. Disanje pokazuje prema kraju tip Cheyne-Stokesa. Kod lakih oboljenja nema svih ovih znakova ili su manje izraženi. U tom se slučaju stanje bolesne životinje polako popravlja, i ona ozdravi za 3--4 nedjelje. Ali pojedini znaci mogu potrajati i dulje, čak i mjesece. Ozdravljenje je izuzetak. Redovito se stanje bolesne životinje pogoršava, te ona padne na tle, ne može više ustati i ugine za %-2 dana. Kod sekcije nema izrazi­ tih promjena na unutarnjim organima. Jedino je mozak malo hiperemičan i nešto više prokvašen. U moždanoj supstanci imade sitnih jedva primjetljivih upalnih žarišta. Dijagnoza se utvrđuj e na temelju kliničkih znakova, ulo­ žaka u ganglijskim stanicama (Joest-Degenova tjelešca) i perivaskularnih limfocitarnih infiltracija oko mozgovnih krvnih sudova. Liječenje: Bolesne životinje valja dietetički hraniti. Preporučuje se puštanje krvi (6-8 lit.) i stavljanje hladnih obloga na glavu, te nekoliko dana uzastopce intra­ venozne infuzije 15-200/0 otopine Hexamethylentetramina, laka laksancija i trljanje podražajnim sredstvima. Konji se mogu cjepivom, spremljenim iz mozga umjetno inficiranih kunića, profilaktički imunizirati. Imunitet traje oko %-1 godine. A. H. BORNE, Ludwig, * Frankfurt na Maini 6. V . 1786 , t Pariz 12. II . 1837, književnik. Poznata su njegova pisma Briete aus Paris i Neue Briete aus Paris. Bio je jedan od vođa mlade Njemačke, strastven protivnik klasicističkih ideala Goethea, ali je i bjesomučno navaljivao na Heinea. Spise izdao Klaar u 8 sv. 1899 . LIT.: Ras, B . und Heine als po/itische Schriftstel1er, 1927 . G. š. BORNEMISSZA, Geza, * Nabrlld (Szatmar žup.) 4. II. 1884, madžarski slikar. Učio je u Nagybanyi, Parizu, Bu­ dimpešti i Munchenu. Tvorac je snažnih uljenih slika i