Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/94

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


86 BORKO - BORNA MARTIN BORKOVIć (Foto Firšt) Zagreb, Nadbiskupski dvor francuske književnosti, gledanje mu je bistro, prosuđivanj(; pravilno, iako nešto malo skeptično, riječ topla, makar da je katkada premalo plastična. U slovensku je publicistiku uveo kao novost kulturni interview ili kulturnu reportažu, što ju je pisao o kulturnom životu u Pragu, Zagrebu, Beo­ gradu i Sofiji. Svoju teoriju i praksu razložio je u članku Kaj hoče kulturna rubrika (Jutro 1941, br. l). A . S-k . BORKOVIĆ, Martin, * Domagovići 1597, t Zagreb 31. X . 1687, biskup. Početne škole i latinski jezik učio je u Jastre­ barskom, a ostale u Zagrebu. G. 1628 uđe u red pavlina u Lepoglavi i 1629 reče mladu misu. Pošto je svršio filozofiju u Olomucu, pođe na teologiju u Rim u njemačko-ugarski kolegij, gdje je učio 4 godine. Povrativši se u Slavoniju po­ stade prior u Lepoglavi. G . 1640 bi izabran generalnim vi­ karom, a 1644, 1650 i 1657 generalom čitavog reda. G. 1667 pošalje ga Propaganda u Ugarsku za prvog prefekta apo­ stolskih misionara. On je osnivao pavlinske samostane ta­ kođer u Ugarskoj, Poljskoj (Varšava) i u štajerskoj. Nje­ govim nastojanjem dobila je lepoglavska akademija pravo, da dijeli doktorsku čast. Osobito je bio poštovan radi svoga svetog života. Napose ga je cijenio kralj Leopold, koji ga nakon smrti Petretića imenuje zagrebačkim biskupom 19. XII. 1667, što odobri papa Klement IX. Dne ll. VI . 1668 preuzima biskupsku stolicu i postaje dvorski savjetnik. Održao je četiri sinode, na kojima su rješavana mnoga crkvena pitanja. Izdao je i odredbu o svećenicima. Budući da je biskupska čast bila spojena s lokumtenencijalnom, vršio ju je savjesno u doba bune Zrinsko-Frankopanske (1670). Tražio je, da nitko ne smije biti kažnjen, komu krivnja nije sudbeno dokazana. Kada ga je ban Petar Zrinski zamolio, da se primi posre­ dovanja između njega i bečkog dvora, pobožni starac po­ žuri se u Beč, kamo stiže 17. III . 1670 . Ministar Lobkovic nagovorio je Borkovića, da ode Zrinskome i da mu poruči, kako ga car voli i mnogo cijeni. Nakon toga smjesta se biskup uputi u čakovec i 26. III . saopći banu poruku dvora. Kada ~e od Lobkovica vratio i drugi izaslanik Zrinskoga, augustmac Forsta ll, poslao je Zrinski najprije sina caru Leopoldu, a onda se 13. IV. 1670 i sam zaputio sa šurjakom Frankopanom u Beč. E. se je mnogo brinuo za svoju biskupiju, a dao je i svoj dvor popraviti. Radeći za uniju osobito je podupirao svid­ ničkoga vladiku Pavla Zorčića. Za grkokatoličke klerike osnovao je sjemenište u Zagrebu. Kada je kaločka nadbi­ skupska stolica bila ispražnjena, odredi car Borkovića za to mjesto. Ali E. prije preuzimanja nadbiskupske časti umre spremajući se na bratislavski sabor. U oporuci je ostavio sredstva za zagrebački orfanotrofij. Slavili su ga i domaći lj~di i tuđinci kao sveca. Kumičić ga je prikazao u Uroti zrmsko-frankopanskoj, a Šenoa ga opjevao u povjestici Biskup Borković. LIT.: Synopsis annalium eremi-coenobiticorum FF. eremitarum ordin is S. Pauli per Fr. Orooz, Šopronj 1747; D. FarIati, Illyricum Sacrum, V. Mleci 1775; F. Rački, Isprave o uroti bana P. Zrinskoga i kneza Fr: Jo rankopana, Zagreb 1873; F. Šišić, Posljednji Zrinski i Frankopani na braniku domovine u knjizi Posljednji Zrinski i Frankopani, Zagreb 1907. S.A. BORKU, zavala od 16.000 km2 usred Sahare na jugu od gorja Tibesti, razdijeljena vododerinama u pješčenjačke visoravni. Na nižim mjestima izbija na površinu voda, koja se skuplja u slanim i slatkim močvarnim jezerima. Tu su nastale oaze s poljima žitarica i duhana, s vrtovima rajčica i luka, pa s nasadima palma. Značajno je bogatstvo aka­ cije, od koje se dobiva guma, i golubova. Stanovnici (12.000) su dijelom još polunomadi. Glavno je mjesto Ain­ Gallakka. Ovuda prolazi karavanski put od Velike Sirte preko oaza Kufra do čadskoga jezera. E . je zajedno sa susjednom krajinom Ennedi vojni okrug čadske kolonije, koja je podređena glavnom guverneru Francuske središnje Afrike. A.M.S. BORMANN, Eugen, * Hilchenbach u Westfalenu 8. X. 1842, t Klosterneuburg kod Beča 4. III. 1917 , profesor stare povijesti i epigrafike. Učio je u Berlinu klasičnu filologiju, pomažući u isti mah Mommsenu kod redakcije zbirke rimskih natpisa Corpus Inscriptionum Latinarum. Iza di­ sertacije o rimskoj provinciji Bithyniji boravio je tri go­ dine u Italiji, najviše u Rimu, gdje je pomagao Henzenu oko uređivanja natpisa grada Rima. Prepisao je i proučio mnogo tisuća rimskih natpisa. Služio je najprije u gimna­ ziji »zum grauen Kloster« u Berlinu, a onda kao sveuči­ lišni profesor u Marburgu, Rostocku, od g. 1885 u Beču. Tu je s Benndorfom uređivao časopis Archaeologisch­ epigraphische Mitteilungen i zbirke rasprava Abhandlun­ gen des archaeologisch-epigraphischen Seminars. Bio je duša društva »Carnuntum«, koje je iskapalo rimski grad kod Petronella na Dunavu, te je uređivao izdanja društva. Osim toga mu je bilo povjereno izdanje XI. sv . (srednja Italija) zbirke rimskih natpisa CIL. Pisao je većinom male radnje, u kojima se zrcali njegovo veliko znanje i oštro­ umnost. Zivio je samo za nauku i za svoje đake i bio uvijek u njihovu društvu. Kod njega su svršili svoje nauke Mihovil Abramić, ravnatelj muzeja u Splitu, i Viktor Hof­ filler, sveuč. profesor i ravnatelj muzeja u Zagrebu. V. H. BORN, 1 . Bertrand de, vicomte de Hautefort, * oko 1140, t kao monah prije 1215, francuski trubadur i vitez. Zelja za pustolovinama odvede ga u Englesku, gdje je na strani kraljevskih prinčeva Henrika i Rikarda Lavljega Srca sudjelovao u borbi protiv kralja Henrika II. Njegove pjesme (sirventes) su borbenog političkog, lirskog i moral­ nog značaja, ogledalo feudalnog društvenog života 12. st. B1BL.: Poesies completes de B. de B., izd. A . Thomas, Toulouse 1888; Die Lieder B. v. B., izd. Appel, Halle 1932. LIT.: S. Stronski, La legende amoureuse de B. de B., Pariz 1921; L. Cledat, Du rđle historique de B. de B., Pariz 1879. J. D-e. 2. Max, * Breslau 1882, teorijski fizičar. Od 1915 sveučilišni profesor u Berlinu, zatim Frankfurtu na M. i G5ttingenu, od 1935 u Cambridgeu. Uz Heisenberga i Jor­ dana osnivač kvantne mehanike, a poznat je i njegov rad u dinamici kristalnih mrežica i u optici. V. V. BORNA, knez Primorske Hrvatske, vladao o. 810 - -821 . O njemu pišu franački anali. Primorska Hrvatska za vlada­ nja B-e priznavala je vrhovnu vlast franačku i stajala pod nadzorom furlanskog markgrofa Kadaloha, dok su susjedni dalmatinski gradovi bili pod neposrednom vlašću Bizanta. Za Borne vode se pregovori između cara Ludovika Pobož­ noga i bizantskog cara Lava V. Armenca o određenju stal­ nih granica između B-ine Hrvatske i bizantskih dalmatin­ skih gradova. U tu svrhu dolazi u Aachen bizantski posla­ nik Nikifor na početku 817. Pretres pitanja odgođen je,