Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/93

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


BORIS ­ BORIS 1. , bugarski kan (852-889). Na početku svoje vlade zaratio se s Francima, da bi im oteo Srijem, ali je bio poražen. Isto se tako izjalovio njegov pokušaj, da po­ kori Srbe. Procvat velikomoravske države za Rastislava nagna ga, da sklopi 864 ugovor s Ludovikom Njemačkim, a odmah zatim približi se Bizantu i dade se 865 krstiti imenom svoga kuma, cara Mihajla III. Ali kad mu Bizant uskrati osnutak bugarske biskupije, obrati se Ludoviku Njemačkom i papi Nikoli I. Papini izaslanici prestigoše doduše njemačke misionare, no kako je i Rim otezao orga­ nizacijom bugarske crkve, to se B. opet obrati Bizantu, koji 870 pristade da mu pošalje nadbiskupa i osnuje 10 biskupija. Umro je kao monah 907. F.H. Boris II. (969-971), bugarski car, sin i nasljednik cara Petra u doba propasti podunavske Bugarske. Kad je 969 ruski knez Svjatoslav osvojio Bugarsku, zarobi i Borisa, ali ga 971 oslobodi bizantski car Ivan Cimisk i odvede u Carigrad, gdje je B. umro 986. U. Boris III. ,

  • Sofija 30. I.

1894, car Bugara, sin cara Ferdinanda I. iz porodice Sachsen-Koburg-Gotha i kne­ ginje Marije Lujze Bourbon­ Parmanske. 16 . II. 1896 pre­ šao je u krilo istočno-pravo­ slavne crkve. Svršio je gim­ naziju u Sofiji. G . 1911 do 1912 putovao je u znanstvene svrhe po unutrašnjosti Male Azije, obalama Sredozemno­ ga mora i Kanarskim otoci­ ma. Njegova punoljetnost (1912) proslavljena je u So­ fiji velikim svečanostima u nazočnosti mnogih stranih gostiju. Sudjelovao je u bal­ banskom ratu sa 7. rilskom divizijom. G. 1915 pohađao BORIS Ill. je tečaj vojničke akademije u Sofiji. Za vrijeme svjetskog rata kao časnik za nabave uz stožer djelatne armeje izvršio je mnoge misije vrhov­ nog zapovjedništva vojničkog i političkog karaktera. Na prijestolje je stupio u dobi od 24 godine, 3. X . 1918. Ože­ nio se 25. X . 1930 princesom Joannom Savojskom, kćer· kom talijanskog kralja i cara Viktora Emanuela III. Iz tog braka rodila se 13. I . 1933 kneginja Marija Lujza, a 16. VI . 1937 prijestolonasljednik Simeon Trnovski. Sa svo­ jim dragocjenim vrlinama kao čovjek i političar car Boris III. povede Bugarsku od nesreća poraza k novoj veličini. On je svladao sve unutrašnje poteškoće, koje su se javile kao plod neuspjelih ratova. On je istinski narodni car, koji se nalazi u stalnom dodiru s najširim slojevima svoga naroda. Odlikuje se velikom osobnom hrabrošću, čuvstvom društvovne pravednosti i ljubavlju prema znanosti, oso­ bito tehnici. Pokrovitelj je i član bugarske akademije zna­ nosti i umjetnosti, a doktor honoris causa sofijskoga i mnogih drugih sveučilišta. Uzdržava svojim osobnim sredstvima mnogo prirodoznanstvenih zavoda. Zahvalju­ jući njegovoj mudroj politici Bugarska je u rujnu 1940 natrag dobila južnu Dobrudžu, a u travnju 1941 godine Trakiju, Makedoniju i Moravu. G . 1937 car je obnovio parlamentarni režim u zemlji. Car Boris III. bio je jedan cd prvih državnih glavara, koji su priznali Nezavisnu Državu Hrvatsku odmah poslije njezina stvaranja. U svo­ joj prijestolnoj besjedi pred Narodnim sobranjem 28. X. 1941 izjavio je car Boris III.: »Ulazak Bugarske u trojni pakt stvorio je dragocjene odnose prema ... Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, čije stvaranje pozdravlja Bugarska golemom radošću. Bugarska će ostati zauvijek povezana istinskim prijateljstvom s ... hrvatskim narodom.« G. K. BORISAVLJEVIĆ, Milutin, * Kragujevac 2. VI. 1889, arhitekt. Gimnaziju i tehnički fakultet svršio u Beogradu. Zatim je na Sorbonni u Parizu učio estetiku kod Bacha i 1926 položio doktorat. Predavao je 5 godina u Ecole des Hautes Etudes de Sciences sociales u Parizu. G . 1934 po­ stavljen je za nastavnika estetike na filozofskom fakultetu u Beogradu. Najviše se bavi estetikom arhitekture. U Beo­ gradu i unutrašnjosti Srbije projektirao je i izveo oko 120 građevina. BIB L. : Glavni radovi: Pro1<!gomenes II une esthetique .eientifique de l'architeeture, Pariz 1923: Les theories de l'esthetique de l'architee­ ture, Pariz 1926; Arhitektonski problemi, Beograd 1931: Platonova estetika, Beograd 1937. Z.S.1>1. BORKO 85 BORIS GODUNOV, Fjodorovič, * vjerojatno oko 1551, i' 23. IV . 1605, ruski car. Potječe iz ugledne tatarske obite­ lji. Za vladanja Ivana IV. Groznog vrši službu dvoranina. Oženio se kćerkom starješine opričnika Maljute Skurato­ va. Kada je Ivana naslijedio nesposobni sin Fjodor (1584­ 1598), vlada u njegovo ime oženivši ga svojom sestrom Irenom. Svlada u zametku urotu bojara uperenu protiv sebe i otada vlada bez zapreka samostalno gotovo deset godina, dobivši naslov »veliki štitonoša i namjesnik«. Uspio je proširiti Rusiju, a liječi i rane, koje joj je zadao Ivan Grozni. Usto stvara sebi pristaše; kod svećenstva time, što je isposlovao, da je ruska crkva postala nezavisna od Carigrada osnivanjem patrijaršije, a kod nižeg plemstva time, što je zabranio seljenje kmetova i naredio, da veliki posjednici ne smiju mamiti k sebi kmetove malih posjednika. Kako je Fjodorov polubrat Dimitrije umro još 1591 , izabran je iza smrti Fjodora u siječnju 1598 za cara na prijedlog svoga štićenika patrijarha Jo­ ba. Kao vladar upravlja mudro državom čuva­ jući mir na granicama. Brine se za prosvjetu i šalje mlade Ruse na nauke u inozemstvo. Uredio je sudstvo i po­ kazao mnogo dobre vo­ lje prema siromašnom svijetu. Znajući, da su mnogi bojari protiv njega, nemilice ih pro­ goni, a zemlju poplavi uhodama. To je izazva­ lo mržnju protiv njega, a pojavom lažnoga Di­ mitrija započe građan· ski rat. On optuži bo­ jare na vijest o dolasku Dimitrija. (»To je vaše djelo«). Usred tih do­ gađaja umre u travnju 1605 iznenada, možda BORIS GODUNOV otrovan, a njega nasli­ jedi sin Fjodor, koji ubrzo bude u nastaloj buni umoren. Dramatski je obradio život B. Godunova Puškin, a gla­ zbeno Musorgskij. LIT.: N. Karamzin, Istorija gosudarstva rossijskago, IX.-Xl.; P. Pavlov, Ob istoričeskom značcniji carstv. Borisa Godunova, Petrograd 1850; S. Platonov. Drevne russkie skazanija i povesti o smutnom vre­ meni. kak istoričeskij istočnik; Isti, Boris Godunov, Prag 1924; Miljukov­ Senjobos_Ezenman, Istorija Rusije, Beograd 1939. S. A. BORlšTOF -+ Veliki Borištof. BORIVOJ, češki knez iz dinastije Premyslovića,vladao je krajem 9. stoljeća. Pokršten od Metodija, prvi je kršćan­ ski knez češke. Njegova žena Ljudmila proglašena je sve­ ticom. BORJA, planina u Bosni između M. Usore i V. Usore. Jugozapadnim rubom se izdižu najviši vrhovi Runjavica (1077 m) i Komin (1029 m), a u središnjem dijelu Tajan (1007 m). Sjeveroistočnom granicom B. preko prijevoja Solila (868 m) vodi cesta iz Doboja i Teslića u Kotor Va­ roš i Banjaluka. N a istočnom podnožju B. izbijaju izvori ljekovite vode (Vrućica). N. P. BORKENAU, Franz, * 1896, njemački sociolog i pu­ blicist, sada živi u Engleskoj. Poslije svjetskog rata akti­ vno sudjeluje u političkom i sindikalnom radničkom po­ kretu u Njemačkoj, ali 1929 napušta političku djelatnost te se počinje baviti više naukom. Rezultat toga rada je knjiga o duhovnim krčiteljima građanske misli Der Ober­ gang VOm feudalen zum biirgerlichen Weltbild (1934). U posljednje se vrijeme kritički odnosi prema komunizmu u knjizi The Communist International (1939). Z.G. BORKO, Božidar, * Sv. Bolfenk pri Središču 2. II . 1896, slovenski publicist i literarni kritičar. Svršivši gimnaziju u Varaždinu posvetio se novinarskom i pub1'icističkom radu. Od 1919 do 1920 radio je u uredništvu Murske Straže u Murskoj Soboti, od 1920 do 1926 bio je u redakciji Tabora u Mariboru, a od 1926 do danas urednik je kulturne ru­ brike u ljubljanskom Jutru. Nekoliko je godina uređivao ilustrirani tjednik Življenje in svet. Književnim prilozima i člancima sudjelovao je i još sudjeluje u različnim doma­ ćim i stranim novinama i časopisima. U književnim ese­ jima, što ih je dosada posvećivao različitim osobama i djelima suvremene češke, a i hrvatske, srpske, talijanske te