Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/92

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


84 BORIč - BORIL BORIČ (hip. od Borisav, nepravilno Borić), prvi po imenu poznati ban u Bosni. Priznaje vlast. ugarsko-hrvat.s .kih vIa: dara i sudjeluje 1154 u borbi s Bizantom. PoshJe smrh Gejze II. (1162) pristaje uz kraljevu braću protiv njegov~ sina Stjepana IV. (111.), koji ga svlada 1163 uz l?omoc vojvode Gotfrida. Kasnije mu nestaje traga. Imao Je .p?­ sjeda u požeškoj županiji, gdje se u 13.-15 . st. spomm~u mnogi pripadnici njegova plemena (generatio Borich bam). Među ovima se ističu plemići Grabarski (nobiles de Gra­ barya - po Grabarju blizu Požege), poznatiji pod ime­ nom Berislavića. Općenito je prihvaćeno mišljenje, da i porodica Kotromanića potječe od Boričeva plemena. LIT.: M. Prelog. Studije iz bosanske povijesti (Izvjdtaj velik.e gimnazije u Sarajevu. 1908); Vj. Klaić, Poviest Bosne, 1882; LJ. ThaU6czy, Istraživanja o postanku bosanske banovine, GLZM, XVIII, Sarajevo 1906; M. Mesić, Pleme Berislavića, Rad 8., ~869; C. Truhelka, Kolijevka i groblje prvih Kotromanića, Nastavni VJesmk, XL~, 1933; K. Jireček (prev. J . Radonić), Istorija Srba, 1 ., 192 2; V. Corov,ć, Ban Borić i njegovi potomci, Glas SKA 182, 1940. J.g·k. BORIČEVIćI su bili ugledno hrvatsko pleme udotursko vrijeme u Požeškoj župi u kojoj su imali još od 12. st. velike posjede. Pripadali' su starim plemenitim rodovima, a izišli iz hrvatske plemenske organizacije Požeške župe, koju je novo upravno uređen~e ze~lje n~ m~.džarskoj fe~­ dalnoj osnovi zateklo u punOj snaZI, te Je mje moglo Unl­ štiti. Dalje istočnije od Požeške župe, u Vukovu, Ma­ džari su se oko 900 u stanovitoj mjeri u ratničkim odre· dima i naselili te su uspjeli da ukinu stare hrvatske ple­ menske organi~acije i njihove članove. da I!revedu. u ž~psk~ jobagione, koji su ostali bez povlashca, sto su .ih u~ivah plemeniti slobodni rodovi. Iz toga slo?odn?ga 1 posJ~do: vnoga plemstva izišli su u 12. st. BOrlc, njegova braca l bratučedi, kojima prve i daljnje potomke u 13 ..st. spo~e­ nici nazivaju »unuci (nećaci) Boriča bana«, a dalje u 14. l u 15. st. »pleme Boriča bana«. Spomenuti Borič obnašao je polovicom 12. st. nekoliko godina za ono vrijeme vrlo vi­ soku čast bana u Bosni, što se u rodu i u okolnom plemstvu vrlo cijenilo, te su onda cijelo njegovo bratstvo i njihovo kasnije potomstvo i nazivali po njemu. Prvobitni posjedi toga plemena ležali su u istočnom i u zapadnom dijelu Požeške župe, a kasnije tečevine zahvatile su donekle i srednji dio područja. Na istočnoj strani B. su držaili mnoge zemlje oko potoka Glogovice sa središtima u Brodu i u Tomici, brdski dio s Petnjom, Vinicom, Zdencima, Hru­ ševom i Pakom, Drinovac na Orljavi, Posavinu oko Mrsu­ nje i Dubočca, a kasnije su u njoj stekli Kobaš, te su njihovi posjedi obuhvatili cijelo Posavlje od Glogovice do Orljave. U zapadnom dijelu Požeške župe njihove su ze­ mlje ležale na gornjoj Orljavi, oko Podvrškoga, Cernika, Zapolja, Prvče, Ljupine i sve do Save kod Gradiške. Poje­ dini članovi p[emena stekli su i bogat posjed Stari grad sjeverno od Požege. U 15. st. neki su B. postali veliki po· sjednici i u Vukovskoj župi, gdje su držali prostrana ima­ nja sa središtem u Laslovu, Garčinu, Novom gradu i Jaru­ gama. Znatan njihov posjed bio je na desnoj strani Save kraj rijeke Bosne sa središtem u Doboru. Tu u Usori oni su bili posjednici svakako od starine, kao i u Požeškoj župi. B . su već oko 1250 imali petnaestak porodica, a kako su se dobro razvijali, nalazimo ih oko 1280 već u tridesetak domova s mnogobrojnim članstvom. U 14. st. toliko su ojačali, da su među plemstvom Požeške župe imali posebnu organizaciju, kojoj je bio na čelu zaseban kapetan s na­ slovom »capitaneus generationis Borich bani«. Osim .to~a postojao je za njih u Požeškoj župi i poseban propismk s povlasticama u posjedovanju. Kroz 13., 1 4 . i 15. st. u nji­ hovim mnogobrojnim porodicama često dolaze imena Borič, Berislav, Desislav, Deso, Odola, Odolja i Odolin. Do velikog ugleda u Požeškoj župi i inače u zemlji došli su s vremenom, a osobito u 15. i 16. st., oni rodovi B., kojima su glavni posjedi bili u istočnom dijelu župe, poglavito u Grabarju, Tomici i Brodu. Tu su od Boričevića živjeli Berislavići, Borići, Desići i Turski. Pred dolazak Turaka isticali su se od njih najviše Berislavići, koji su u ratova­ nju s Turcima dali velike borce Ferenca i Ivaniša. Sin Ivanišev, Stjepan, vrlo bogati posjednik u Požeškoj i Vu­ kovskoj župi, koji se neko vrijeme borio proti Turcima, bio je najposlije onaj, koji je rano prešao na tursku stra­ nu, te su Turci u velikoj mjeri s njegovom pomoći ili s njegovim duhovnim utjecajem 1536 na lak način osvojili srednju Slavoniju. B. su u Brodu podigli velike svoje dvo­ re, koji su bili dobro sačuvani još u početku 17. st. Takve su dvore imali oni i u susjednoj Tomici, koja je u ono vrijeme bila trgovište. U ta dva mjesta B. su sagradili i tvrđave, od kojih je ona u Brodu u prodiranju Turaka imala veliko značenje. Zajedno s drugim plemenskim ro· dovima toga kraja Boričevići su podigli crkvu sv Marka u Brodu, sv. Antuna u Podvinju, sv Stjepana u Glogovi, sv. Benedikta u Grabarju, u kojem su stajali i lijepi dvori nekoliko grana B., sv. Petra u Zdencima i sv. Petra u Petnji. Sami B. sagradili su tvrđavu na svojem posjedu u Vinici, a u zajednici s okolnim plemenitim rodovima u Petnji. Oni su pomogli i kod osnivanja župnih crkava sv. Nikole u Hruševu i sv. Katarine u Pakoj. Velika za­ dužbina B. bila je crkva sv. Marije u Odolji na gornjoj Orljavi, gdje su oni bili veleposjednici, te je i ime toga trgovišta nastalo prema jednome od članova plemena, na­ zvanom Odolja. U blizini te crkve, u mjestu Rudini, sta­ jao je od 12. st. glasovit benediktinski samostan, kojemu su do 15. st. zaštitnici bili B. Nema sumnje, da su ga oni i utemeljili, ili da su ga pri osnivanju barem bogato na­ darili okolnim zemljama, kao što su oni zdušno pomagali i templare u susjednoj Rasi i u nedalekoj Lisnici. Od gornje Orljave preko Podvrškoga i Cernika do Save bili su posjedi izmiješani s posjedima velikoga i bogatoga plemena, kojemu su pojedini rodovi bili Desislavići, De­ sići (danas madžarski grofovi Des6fy), Boršići, Cernički, Zapoljski i Petrovići. Vjerojatno je, da su i B. i ti ple­ meniti rodovi bili potekli iz jednoga plemena, u kojemu su u 12. st. Borič i njegova braća osnovali posebno brat­ stvo, kao što su to na drugoj strani načinili Desislav i njegova braća. B. i Desislavići sagradili su zajednički crkvu sv. Stjepana u Opatovcu, sv. Nikole i sv. Mateja u Zapoiju i župnu crkvu u podgradu Podvrškoga. U po­ četku 16. st. utemeljio je Ferenac Berislavić franjevački samostan u trgovištu Dvorištu na svom posjedu Bijeloj Stijeni. U ratovanju s Turcima stradali su oni dijelovi B., koji su bili u istočnijim krajevima i po službama u ratničkim organizacijama, osobito Berislavići, Borići, De­ sići i Turski. Ipak je najveći dio B., prema tadanjim pri­ likama, prišao Turcima, pristupio u njihovo državno ure­ đenje i prešao na islam, kao što su to načinili i mnogi drugi hrvatski plemeniti rodovi i mnogobrojni seljaci u srednjoj Slavoniji. Njih ćemo naći u ono 40.000 Hrvata starosjedilaca od Broda i Đakova do Gradiške, Požege i Soplja, za koje je zagrebački biskup, pošto su Turci bili osvojili cijelu srednju Slavoniju, javio u jesen 1536, da su već prešli na islam i potpuno prišli Turcima. Ti su B., svakako, i pod Turcima bili ugledni. Njihovi potomci po­ stojat će i danas među onim muslimanima u Bosni, pogo­ tovo oko Gradačca, Gračanice, Tuzle i Maglaja, koji su podrijetlom od slavonskih muslimana. Jedan dio B. ostao je, jamačno, pri katoličkoj vjeri i, koliko se nije iselio, održao se na svojem starom zemljištu. Upravo oko Broda, Cernika i Zapolja očuvao se i pod Turcima poveći broj katolika starosjedilaca. LIT.: Diplomatički zbornik, sv. IlL-XV .; M. Mesić, Pleme Berisla­ Vića, Rad 8, Zagreb 1869; Isti, Građa mojih rasprava u »Radu«, Starine V., Zagreb 1873; V. Corović, Historija Bosne, Beograd 1840; Isti, Ban Borić i njegovo pleme, Glas SKA 182, Beograd 1940; E. Laszowski, Habsburški spomenici, II., Zagreb 1916. S. p.ć. BORIL, car bugarski 1207-1218, dolazi na prijestolje poslije nasilne smrti svog ujaka Kalojana i uzima za ženu njegovu udovu. Te prilike, kao i bijeg nejakih sinova Kalo­ janova brata Asena k Rusima, obilježuju Borila kao uzur­ patora i objašnjavaju pojavu mnogih otpadnika i proti­ vnika, s kojima se morao boriti. Tako postaju nezavisni sebastokrator St:ez na tvrdom Proseku i carev bratić, de­ spot Slav na Mt;biku, otkidajući od državne cjeline čitav zapad. U zemlji, neposredno podložno j Borilu, razvija se pokret, optužen na kraju radi bogumilstva. Nastavljajući borbu s latinskim carstvom Boril je poražen 1208 kod Plov­ diva; poslije ponovnih neuspjeha postaje caru Henriku sa­ veznik. G. 1211 okupi sabor, na kome dade osuditi bogu­ mile i naloži, da se prevede grčki zbornik nazvan sinodik, u kome se osuđuju različite hereze, koje su se dotad poja­ vile u istočnoj crkvi. Broj njegovih protivnika postaje ipak s vremenom sve veći, i on ih najžešće progoni ne štedeći nimalo ljudske krvi. Kada je smrću cara Petra od Courtenaya 1217 ostao bez potpore Latina, opsjedne ga mladi Ivan Asen uz pomoć Rusa 1218 u Trnovu, na bijegu ga uhvati i oslijepi. LIT.: K. Jireček, D~jiny n~roda bulharskeho, Prag 1876; Isti (prev. J. Radonić), Istorija Srba, L, 1922; M. G . Popruženko, Sinodik carja Borila, BiiIgarski Starini, VIII. , 1928; V. N . Zlatarski, Geschichte der Bulgaren, I . . Leipzig 1918. J.S-k.