Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/89

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


81 BORELU VRANSKI - BORGHESE BORELU VRANSKI, 1 . Andrija, * 1758, t 1816, načelnik Zadra od 1812 do 1815, potomak porodice Borelli, koja se krajem 17. st. doselila iz Bologne u Dalmaciju. Mletačka republika dala joj je 1752 pridjevak Vranski i plemićki na· slov »conte«. Andrija Borelli Vranski, jedan od najistak­ nutijih pristaša ideja francuske revolucije u Dalmaciji, na ­ čelnik Zadra za vrijeme francuskoga vladanja, pokazao je za vrijeme opsade Zadra od strane Engleza i Austrijanaca 1813 vanrednu hrabrost i trijeznu spremnost, da pomogne svojim sugrađanima i svom gradu. Spasio je grad od pono­ vnog prisilnog zajma, koji je tražila francuska uprava. Usred bombardiranja stajao je na čelu građanske čete, koja je sprečavala širenje požara uzrokovanih bombardiranjem. Kad se Zadar nije dao više braniti, pošao je na čelu općin­ skoga vijeća francuskom zapovjedniku grada generalu Roizeu tražeći, da predade Zadar, u čemu je i uspio. LIT.: G. Novak. A . B . V., Novosti, Zagreb 1930. G. N. 2. Hubert, * Biograd n. m . 29. VII. 1854, t Šibenik 7. III . 1938, promicatelj narodnog go­ spodarstva i rodoljub. Srednju je školu svršio u Splitu, gdje je 1875 napravio ispit zrelosti, a zatim je pohađao Visoku gospodarsku školu u Magyar6­ varu. Glavni rad mu je bio u Zemaljskom gospodarskom vijeću, kojemu je bio i pred­ sjednik od 1905 do svoje smrti. To je vijeće do konca svjetskoga rata bilo u Zadru, a zatim je prešlo u Split. B . je mnogo radio na podizanju zapuštenog poljodjelstva, a kao načelnik svog rodnoga mjesta (od 1892 do početka HUBERT BORELLI svjetskoga rata) nastojao je pridići tu dotada veoma za­ puštenu općinu. Za svoga boravka u Zadru bio je duša i osnivač gotovo svih hrvatskih društava. LIT.: Poljodjelski vjesnik, br. 4., Split 1938. U. 3. Manfred, * 1836, t 1914, član plemićke porodice Bo·· relli, čuven sa svoga govora u pojačanom carevinskom vi­ jeću 26. IX . 1860 prigodom prijedloga većine za federativno uređenje habsburške monarhije. Iza govora Strossmayerova, koji je tražio samostalnost Hrvatske, i Ambroza Vranica­ nija, koji je kazao, da bi trebalo, da se Hrvatskoj pripoji Dalmacija, govorio je B. protiv pripojenja Dalmacije Hr­ vatskOj, jer da »nije još vrijeme za to«. Iako je bio pro­ tivnik sjedinjenja u ovo doba, B . je isticao, da je u Dalma­ ciji »velika većina naroda po jeziku, duhu i srcu hrvatska«. Isto tako naglasio je B., da Dalmatinci osjećaju za Hrvat­ sku ))najsrdačniju simpatiju«. G. N. BORENlć, Martin, * Co­ gerštof (Burgenland) 7. XI . 1850, učitelj, pisac i prosvjetni radnik među burgenlandskim Hrvatima. Za hrvatske škole u đurskoj biskupiji sastavio je početnicu. Neko je vrijeme uređivao Kršćanski kalendar, koji je izlazio u 2elezni, i Ka­ lendar sv. Antuna Padovan­ skoga. Sa svojim drugom Na­ kovićem sastavio je crkveni Jačkar za hrvatske učitelje­ kantore. LIT.: M. Ujević, Gradišćanski Hrvati, Zagreb 1934. Z. D. BORG, Arne, iz Stockhol­ ma, vanredni plivač. Pobijedio je na Olimpijskim igrama 1928 MARTIN BORENlć u plivanju od 1500 m. Ka­ . snije je postao učiteljem pli­ ~anJa u Nor~eškoj, Švicarskoj, Belgiji, Estonskoj, Letonskoj l u ŠvedskOJ. Postigao je i svjetski rekord u plivanju od 300 yarda do 1 engl. milje. F. B. BORGESE, Giovanni Antonio, * Polizzi Generosa (Si­ cilija) 1882, talijanski kritičar, pripovjedač i pjesnik. Ulazi vrlo mlad u književnost sa Storia della critica in Italia (1905), kojom se odmah proslavio. Povodi se naj­ prije za Croceom, a zatim nastoji, da se od njega odci­ jepi, naročito u isticanju intelektualističkog i tehničkog vida umjetničkog djela, gledanog u vezi s pov~ješću. U studijama, koje je štampao po različnim novmama i časopisima, bio je jedan od najdosljednijih kritičara i mnogo je koristio poznavanju suvremene svjetske knji­ ževnosti. Svoje članke sabrao je u La vita e il libro (I-III, 1911-1913; II. izd. Bologna 1923-28). U ovoj predratnoj periodi važne su mu studije G. D' Annunzio (1909) i Mefistofele (1911). Poslije rata posvetio se više pripovje­ dačkoj umjetnosti, pjesništvu i kazalištu. Vrlo mu je zna­ čajan roman Rube, snažan prikaz drame, koju je proživio autor i mnogi od njegove generacije. U njemu izražava očaj nad siromaštvom ideja i skepticizam nad propašću estetsko-individualističkih D'Annunzijevih ideala. Knjiga Poesie (1922) duhovno se povezuje s tim romanom. Objek­ tivniji i vedriji pokazuje se B. u novelama, od kojih mnoge imaju veliku umjetničku vrijednost. Objavio je različna povijesna djela i dvije drame, od kojih je značajna La tragedia di Mayerling (1925). . BlBL.: Druga djela i kritike: Studii di letteratura moderna, 1915; 1 empo di edificare, 1924; Ottocenta europeo, 1927. Pripovjedačka djela: I vi vi e i morti, roman, 1923; La cittil sconosciuta, novele, 1925; Le belle, id., 1927; II sole non II tramontato, proze, 1928; Autunno dt (;ostantinopoli. 1928. Teatar: L'arciduca, 1924, i Lazzaro, 1925. LIT.: L. Russo, I narratori, Rim 1923; A. Tilgher, Ricognizioni, Rim 1924; A. Momigliana. Impressioni di un lettore contemporaneo, Milan 1928; E. Palmieri, Borgese, Napulj 1927; A. Gargiullo, Letteratura ita- liana nel Novecento, Firenca 1940. P. M. (Foto Anderson) VILLA BORGHESE U RIMU BORGHESE, rimska porodica, podrijetlom iz Siene, koju je izdigao do jedne od prvih u Rimu Camillo B. Ovaj je 1596 postao kardinal, a od 1605 do 1621 bio je papa pod imenom Pavao V. Jedna se od njegovih sestara udala za Francesca Caffarelija, Iz toga se braka rodio sin Scipione (1576-1633), koji je uzeo ime B., pošto ga je papa učinio kardinalom i adoptirao. Njegovom je pobudom sagrađena Villa B. i osnovana glasovita zbirka antiknih umjetnina. ­ Knez Camilla (1775-1832), koji se oženio kao francuski časnik Paulinom, sestrom Napoleona L, morao je 1807 Napoleonu odstupiti dio zbirke antiknih skulptura, koja je prenesena u Louvre, ali je 1815 djelomice vraćena. - Knez Pavao (1845-1920) zapada u financijalne neprilike, te 1891 i 1892 vila i zbirka dolaze na dražbu. Obiteljski je arhiv kupio za Vatikan Leon XIII. , vilu i zbirku umjetnina 1901 kupila je talijanska država, a perivoj je 1903 prešao u vlasništvo grada Rima. Palazzo B., pa l a č a u Rimu na trgu istoga imena. Za kar­ dinala Dezza počeo ju je graditi 1590 Martino Lunghi, a svršio 1607 Flaminio Ponzio za papu Pavla V. Dvorište okružuje galerija u prizemlju s redom dvostrukih, među­ sobno lukom povezanih dorskih, II u prvom katu jonskih stupova, odajući svu dražest visoke renesanse. Do 1891 nalazila se u prizemlju glasovita zbirka slika, koja je tada prenesena u vilu B. Villa B., klasičan uzorak vile u čistom ranom baroku; nalazi se u parku Monte Pincio u Rimu; danas Villa Umberto I. Sagradio ju je 1615 na zemljištu stare rimske porodice Cenci po narudžbi kardinala Scipiona Caffarel1i­ Borghese Nizozemac Hans van Xanten iz Utrechta, koji je u Rimu kao graditelj nazvan Fiammingo ili Vasanzio. Oko vile je velik perivoj, za koji je izveo nacrte Domenico Savino. U vili je porodica B., po kojoj je dobila vila i ime, s vremenom pribrala dragocjenu i glasovitu zbirku antiknih skupitura; od tih je 1807 jedan dio Napoleon I. prenio u 6