Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/88

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


80 BORDONE - BORELLI manirističke crte. Među njegovim velikim djelima naj­ znatnija je slika Ribar predaje duždu prsten (slikana za mletačku Skolu sv. Roka, a danas u mletačkoj Akademiji). Među ostalim veoma brojnim slikama majstorovim važnije su one u Firenci (Ženski portret, galerija Pitti), Genovi (Portret muškarca, Palazzo Rosso), Loveru (Bogorodica u prijestolu između sv. Kristofora, sv . Jurja i dva anđela, galerija Tadini), Milanu (Sveta porodica sa sv. Jeronimom, crkva S. Maria presso S. Celso), Sieni (Navještenje, Aka­ demija), Berlinu (Bogorodica i četiri sveca, Kaiser-Friedrich­ Museum), London (Portret genoveške gospođe, Nacional­ na galerija) i Stuttgartu (Uskrsnuće). U Strossmayerovoj galeriji u Zagrebu pripisuje se Bordonu slika Krunisanje Bogorodičino. LIT.: E. Schaffer u Thieme-Beckerovu ALBK, IV., Leipzig 1910; A. Venturi, Storia dell'arte italiana, IX ./2. , Milan 1928. A. Seh. BORDULJAK, Timofej, * Bridščina 1863, suvremeni ukrajinski pripovjedač, grkokatolički svećenik u Ternopil­ ščini. Prikazuje život seljaka sa svim radostima i bolima, sa svom bijedom i neimaštinom, u kojoj odvajkada žive. Sa sadržajne i formalne strane najvažnije su B-ove pripovi­ jetke Daj, Bože, zdorovlja korov i, Peršiji raz, Samitna nivka, Bidniji židok Raticja, Did Makar, Dljahoraho Fedja i dr. B . je jedan od prvih književnika u Galiciji, koji je ocijenio važnost iseljavanja i preseljavanja, osvrćući se u svom književnom stvaranju i na taj novi faktor u selja­ čkom životu Ukrajinaca. Jedna od njegovih najboljih pri­ povijedaka nosi naslov Ivan Brazilijec, a u njoj nam se pokazuje, kako u zbilji izgleda i kuda preselj~nike dovodi njihova sudbina. Piše pod pseudonimom Vetima. BIBL.: Najvažnije pripovijetke B. nalazimo u njegovim zbirkama Opovidanja z haUckaho žitja i Bližnji. LIT.: O. Makovei. Timotej Borduljak, 1 .-N . Vistnik, 1898, VlIL-IX.; E. K., Timotej Borduljak, Kijevskaja Starina, 1903 , IV.; L. Burčak, Razskazi Timoteja Borduljaka, Ukrajinski Ziznj, 1915 , VIIL-IX. S . G-č. BORDUN (tal. bordone, franc. bourdon): 1. starinski naziv za posebni registar na orguljama (16' -Gedakts, Grob­ gedakts); 2. naziv otegnutih tonova, koji zvuče trajno na nekim višeglasnim instrumentima, na pr. na gajdarna, na lirici, na dvostrunim narodnim guslama, na starinskim vio­ lama; 3. naziv primitivnog višeglasja u pjevanju. i u svirci, kad jedna dionica zastane na otegnutom tonu, dok se dru­ ga razvija melodijski iznad toga tona. - Postanak riječi nije do kraja razjašnjen. Riječ »bordunus« navodi Hie­ ronymus de Moravia u 13. st. kao naziv za krupne (basove) žice na tadašnjoj violi (viella), koje su bile napete pokraj hvataljke na vratu. -+ Falso bordone. B. Š. BORE NA TSIEN-TANG-KIANGU

(Thorade, Probleme der Wasserwellen, Hamburg 1931)

BORE (riječ indijskog podrijetla) je naziv za napadnu pojavu plimnog vala pri ušću nekih rijeka. U takove rijeke spadaju Garonne (»mascaret«) i Seine (»barre«) u Francu­ skoj, Severn i Vye (prije zvan »eagre«) u Engleskoj, Petit­ codiac u Kanadi, Hugh i Ganges (5-6 m) u Indiji, Ama­ zona (5-6 m) u Južnoj Americi i osobito Tsien-Tang-Kiang (oko 8 m) u Kini. Na nekim rijekama nastaje bore pri sva­ koj plimi, a na drugima samo pri velikoj plimi ili pak pri­ godno u vezi s vjetrom ili sušom. Pojava još nije dovoljno ni proučena, a pogotovo nije razjašnjena. LlT.: H. Thorade, Probleme der Wasserwellen. Hamburg 1931; V. Cornish, Ocean Waves and kindred geophysical phenomena, Cambridge 1934; O. Kriimmel, Handbuch der Ozeanographie, 1907-1911. K. K-i. BOREAS, Theophilos, * Amaruzi 1876, profesor u Ateni, predstavnik suvremene grčke filozofije. Učio je u Nje­ mačkoj, napose u Leipzigu, gdje je slušao V. Vundta i radio u njegovu institutu, te je u Grčku i uveo eksperi­ mentalnu psihologiju i osnovao institut za nju u atenskom sveučilištu, u kojem djeluje od 1912 kao profesor. U shva­ ćanju filozofije pristaje uz svojega učitelja namjenjujući joj zadatak, da provede sintezu naučne svijesti; na osnovi rezultata posebnih znanosti, osobito onih, koje čine osnov drugim naukama, ima ona izgraditi jedinstven nazor o svijetu i o životu. A. B-a. BORECKy, Jaromir, * Česke Budejovice 6. VIII. 1869, češki književnik, dugogodišnji ravnatelj praške sveučilišne knjižnice, predstavnik je novoromantičkog češkog pjesni­ štva. To se pjesništvo razvilo u Češkoj pod francuskim utjecajem kao protuteža realističkom pjesničkom pravcu. U zbirkama Rosa mystica (1892), Basnikuv kan cional (1905), Zpevy života (1912) i u ciklusu soneta Pršely ruže (1920) ispovijeda pjesnik svoja nježna čuvstva: bolnu ljubav me ­ lankoličnog srca, žarku erotsku ljubav, zanos za ljepotu i umjetnost, iskreno rodoljublje i vjernu odanost prema pri­ jateljima. B. je prevodio istočne pjesnike, zanosio se fran­ cuskom i poljskom književnošću, a okušao se i kao knji­ žt>vni i glazbeni kritičar. Kao pripovjedač dodirnuo je u knjizi N a cizim (1920) teškoće češkog narod. života. Lj. J -e . BOREJ (grč. .Bo(JEas i BO(J(Jđr;, odakle ),bura« [v.]) zvao se kod starih Grka vjetar sa sjevera, zatim i sama sjeverna strana svijeta. A.P. BOREL, Emile, * Saint Affrique (Aveyron) 7. I. 1871, profesor na Sorbonni za teoriju funkcija, a kasnije za račun vjerojatnosti i za matematičku fiziku. Glavno po­ dručje njegova naučnog rada je teorija funkcija (v.) . Trajan spomenik njegova nastojanja u tom području bit će Collection de monographies sur la theorie des fonetions, koja izlazi pod njegovim urednikovanjem uz sudjelovanje mnogih stručnjaka i izvan Francuske. Tu su izašla i nje­ gova predavanja o teoriji funkcija, u kojima se bavi poglavito teorijom skupova, koju je nadopunio definicijom mjere i raznim primjenama u teoriij realnih funkcija i u teoriji njihova rastenja. Mnogo je radio o redovima s po­ zitivnim članovima, pa o redovima divergentnim i njihovoj sumabilnosti. Važna su njegova istraživanja o cijelim funkcijama, gdje je dao posveopćenja teorema Picardovih ot funkcijama monogenim pa meromorfnim. Pod njegovim ravnanjem izlazi zbirka Traite du calcul des probabilites et de ses applications, u kojoj je on ob­ javio djelo o klasičnoj statističkoj mehanici i o filozof­ skom domašaju teorija vjerojatnosti. Napisao je i geo­ metrijski uvod u neke fizikalne teorije. Tu je iznio i misao o interpretaciji teorije relativnosti u prostoru Loba­ čevskoga. U širim krugovima poznat je po svom djelu Le Hasard, koje je u prijevodu izdalo Hrvatsko prirodoslovno društvo, a tako isto svojom lijepom knjigom L' espace et le temps. B. je djelovao i u političkom životu kao zastupnik svoga kraja, a u ministarstvu Painlevea bio je ministar morna­ rice. Za svjetskoga rata sudjelovao je u povjerenstvu za pronalaženje neprijateljskih baterija. V. V-k. BOREL D'HAUTERIVE, Petrus Joseph, * Lyon 28. VI. 1809, t Mostaganem u Alžiru 14. VII. 1859, francuski knji­ ževnik, istaknuti pristaša romantizma. Sve su se mane romantizma odrazile u njegovim pjesmama (zbirka Rhapso­ die, 1831) i romanima Champaverf, contes immoraux (1833) i Mme Putiphar (1839). Sadržaj je njegovih knjiga jezovit, pun mrtvačkih pri­ zora i uporne borbe protiv buržuj stva, a kod kritike je doživio neuspjeh. LIT.: Ch. Baudelaire, L 'Arl Romantique. sv. 111 . , 1868; A. Marie, 1'. Borel, Lycanthrope, sa vie et son oeuvre, Pariz 1922. D. St. BORELU, 1 . Giovanni Alfonso, * kod Napulja 1608, t Rim 1679, talijanski fizičar, matematičar, astronom i liječnik. Najpoznatije mu je djelo De motu animalium (O gibanju životinja) u 2 knjige, 1680 i 1681. PO njemu ga smatraju osnivačem iatrofizikalne liječničke škole. Istra­ živanja o kapilarnosti. St. H. 2. Pasquale, * 1782, t 1859, talijanski mislilac. Povodi se za P. Brownom, koji, nasuprot Lockeu, zastupa odlučni senzualizam, i naginje materijalističkom nazoru. Izdao je autobiografiju pod pseudonimom Pirro Lal1ebasque (-+ Tali­ janska filozofija). - Glavna djela: Introduzione al/a filo­ sofia naturale del pensiero, Lugano 1824; Principi della genealogia del pensiero, 1825. A. B-a.