BOR šUMA BIJELOG (ALEPSKOG) BORA NA MLJETU Gonotur na Velikom Jezeru području brdske bukve. Prija mu veća zračna vlaga. U mladosti raste brže od običnog bora. A. P-Ć. 3. Himalajski borovac, Pinus excelsa Wall. , do 20 m visoko drvo široke i do zemlje granate krošnje. Iglice su 12-18 cm duge, metličaste, vise. Češeri su 15-25 cm dugi i 4-7 cm debeli, na dugim stapkama. Domovina su mu planinski krajevi južne i zapadne Himalaje. Kod nas se često uzgaja u parkovima kao osobito lijepo drvo. Za htijeva dosta svježe pjeskovito-ilovasto tlo. 4. Limba, Pinus cembraL., do20 m visokodrvo, kro šnjasto do zemlje. Iglice su 5-8 cm duge, tvrde i debele. Češeri su 7 cm dugi i 5 cm debeli. Sjeme je krupno, tvrde ljuske, masno i jestivo. Raste u Alpama i Karpatima na gornjoj granici šumske vegetacije. Zahtijeva dobro, svježe tlo. Osobito dobro raste na gnajsu i škriljavcu. Raste po lagano. M. A. Borovina (drvo bora) obiluje smolom. Bijel joj je žućka stobijela, a srž crvenkastosmeđa. Kod nas se najčešće upo trebljava drvo običnog i crnog bora. Ono je teže od smre kovine ijelovine. Cjepivost mu je manja, čvrsto je i sa vitljivo. Slabo se uteže. Lako se obrađuje. Vrlo je trajno na suhu i u vlazi. Ubraja se među najvrednije građevno i tehničko drvo. Upotrebljava se kod zemljoradnja, vodo gradnja, mostogradnja i brodogradnja; za rudničko drvo, željezničke pragove, taracanje cesta; u građevnom stolar stvu; u gradnji pokućstva, vagona; za proizvodnju šimle i dužice. Drvo uskih i pravilnih godova upotrebljava se za glazbene instrumente. Suha borovina dobro je ogrjevno drvo. Tehnička svojstva b.: srednja spec. težina 0·49 g/cm3, vo lumno utezanje 12'4 % , čvrstoća pritiska 470 kg/cm2 , nate zanja 1070 kg/cm2 , savijanja 870 kg/cm2 i tvrdoća 300 kg/cm'. 1.H-t. Kukci štetočine na boru. Na boru žive i prave znatne štete mnogi kukci. Iglice izjedaju gusjenice leptira: borove sovice (Panolis flamea Schiff.), b . grbice (Bupalus pini arius L.), b. prelac (Dendrolimus pini L.), b. slijednik (Thaumetopoea pityocampa Schiff.), smrekov prelac (Ly mantria monacha L.), b. savijača (Grapholita bouoliana Schiff.), te gusjenice opnokrilaca: borove listarice (Diprion pini L.) i dr. Koru i drvo buše kornjaši potkornjaci: dvo zubi borov potkomjak (Pityogenes bidentatus Hbst.) , ve liki, mali i crni borov likotoč (Myelophilus piniperda L., M. minor Hart. i Hylastes ater Payk.) , te borove pipe (Pis sodes notatus F. i P. piniphilus Hbst.) i smrekova pipa (Hylobius abietis L.) -+ Kukci, šumski štetočinje. Z. L. BOR je ciklički elemenat. Pri izgradnji Zemljine kore sudjeluje sa 0,02-0,01 0/0. Njegov je atom vezan nešto za kisikov i vodikov atom, s kojima se spaja u borsku kise linu, u mineral sasolin. S nekim metalima stvara borate, na pr. s magnezijem, natrijem, kalij em, kalcijem, berilij em, aluminijem. željezom, pa je povijest njegova atoma u vezi s poviješću atoma tih elemenata. Borate stvara i s amo nijem, pa je povijest njegova atoma vezana za povijest dušikova, a nešto i za povijest klorova i fluorova atoma, jer ta dva elementa ulaze u sastav nekih borata. Bor je ušao i u sastav nekih silikata, stvarajući borisilikate; po vijest mu je dakle vezana i za povijest silicijeva atoma. Potječe iz magrne, iz koje izlazi s drugim plinovima i pa rama. Mnogo se bora sabire u vodenim otopinama (bo raksna jezera). Iz vodenih oto~ina zalazi nešto bora u živu BORAč 73 tvar, koja taj bor opet vraća u otopine, da se iz njih razviju borski minerali. F. T. Bor, kemijski element, simbol B, red. br. 5 , atomna težina 10,8.2. ~ prirodi ne dolazi u slobodnom stanju, nego samo u spOjeVima (boraks, bo~na kiselina, boracit, borokaicit i dr.). U elementarnom stanju dobiva se iz spojeva redukcijom pri visokoj temperaturi. Dolazi u tri modifikacije: kao amorfni sme.đi prašak (dobili su ga u isto vrijeme Davy, Gay-Lussac l Thenard, 1808), kao tamno smeđi kristali me taln3; sjaja (W6hler i Saint Claire-DeviUe, 1857) i u kolOidnom obliku. Kristalni je bor vrlo tvrd, iza dija ~anta najtvrđi elemenat. Tali se kod 2500° C. Od spo Jeva bora najvažniji su njegove kiseline (metaborna HB02, borna H sB03 i tetraborna H 2B40 7), boraks i borni karbid. Bo~~a kiselina (Acidum boricum), H3 .B03 . Djelovanjem pregrijane vodene pare (180-190° C) na spojeve bora (uglavnom na silikate) nastaje slobodna borna kiselina. U prirod!. ~olazi u obliku lijepih kristala (sasolin), redo vno pomijesana sa sumporom i drugim primjesama. Naj važnija su nalazišta u Italiji na liparskom otoku Volcano, u Toskani u Sassu blizu Siene (soffioni i fumarole). U morskoj je vodi ima do 0,2 g na l m3. U tragovima se nalazi u voću. M. F-ch. U medicini ju je prvi puta upotrijebio liječnik Hembergi koji ju je dobio iz boraksa i primijenio kao sredstvo z~ umirenje, te je i dobila ime Sal sedativum Hembergi. Zbog slabe kisele reakcije, koja ubija bakterije, a ne škodi višim bićima, upotrebljavaju je sada kao antiseptično sredstvo u 1-4% otopini ili kao bornu mast (v.) , a u industriji kao sredstvo za konzerviranje živežnih namirnica, na pr. mesa, kobasica, riba, mlijeka, maslaca i t. d. B.A. Boraks (tinkal, Natrium boracicum), Na2B407. 10 H.O. Bijeli listićavi kristali, slabo lužnata okusa. Poznat je već od najstarijih vremena (Boraksova jezera na Tibetu). Da nas se uglavnom dobiva iz pristupačnijih nalazišta: Perua Italije, Njemačke i dr. ' Upotrebljava se u proizvodnji stakla, za glaziranje zemlja nog posuđa, emaljiranje i lemljenje (lotanje) u medicini kao antiseptikum, u kozmetici i za glačanje ;ublja i t. d. Vodena. otopin~ boraksa ~ natrijevom lužinom i superoksi dom daje natrijev peroksl-borat NaB03. H.02. H20 , zvan ~rać.e perborat. Taj spoj otpušta lako kisik i služi za bije lJenJe, pa dolazi u raznim sredstvima za pranje (Persil Radion). M. F-ch. ' BOR, Jan, * 16. II. 1886 , istaknuti češki kazališni radnik i redatelj. Do 1939 bio upravitelj praških Gradskih kaza lišta, a odonda je ravnatelj drame Narodnog Divadia u Pragu. Dramatizirao romane Dostojevskoga Zločin i kazna i Braća Karamazovi te Bezdan GonČarova. Napisao knjigu razmatranja o kazalištu Cestou k jevišti (1927). G. H. BORA, Katarina, * Lippendorf 29. 1 . 1499, t Torgau 20. XII. 1552 . Do 24 godine cistercitska redovnica, a onda se udala za Luthera, s kojim je imala šestero djece. BORACIT, borski mineral, dimorfan, pa kristalizira tese ralno i rompski. Teseralan je pri temperaturi iznad 265° C a ispod nje je rompski. Tvrdoća 7. Staklasta do dija~ rr:tantna sjaja. Proziran, providan. Bezbojan, bijel. Od že lJeza malo zelenkast. Vrlo piroelektričan. Kemijski sastav Mg7B16030C16. Nalazi se po ležištima anhidrita, sadre i kamene soli. Važan materijal za dobivanje borne kiseline i boraksa. F. T. BORAč, 1. dobro izdv"jen kraj (900-1250 m) u nepro pustljivim stijenama oko izvorišta Neretve. Sa sjeverne strane B. zatvaraju strme strane vapnenačke Grabaš pla nine (1658 m), ogranka Dumoške planine, a s juga i jugo zapada još strmije padine grebena Mjedena glava (1602 m) - Živanj (1695 m). Prema istoku niži grebeni blagih strana (1300-1400 m) ne predstavljaju veću poteškoću za pristup u sličan kraj oko gornjeg toka Sutjeske, kuda prolazi po znati dubrovački put (Dubrovnik-Trebinje-Foča).Glavna su naselja II B. Pridvorica, Igri, Šipovica i Luka. U. 2. B . (Borč', Borac, Boraz, Boragio), u vrelima 13.-14. st. grad u bosanskoj župi, kasnije nahijl istog imena (cOlni tatus Berez 1244). Danas ruševine grada poviše sela Varo šišta u kot. Rogatica, nad rijekom Pračom (u blizini selo Barač). Pod gradom nalazilo se podgrađe Podborč (Subtus kaške porodice Pavlovića, koja je potekla od kneza Pavla Radinovića (Jablanića). U župi se nalazila Prača Biskup nija (1244), danas mjesto Biskupija u SjetIini kod Prače. U drugoj polovini 14. st. jedno je od glavnih trgovišta u Bosni i sijelo dubrovačke kolonije.
