Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/81

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


BOR ­ šUMA BIJELOG (ALEPSKOG) BORA NA MLJETU Gonotur na Velikom Jezeru području brdske bukve. Prija mu veća zračna vlaga. U mladosti raste brže od običnog bora. A. P-Ć. 3. Himalajski borovac, Pinus excelsa Wall. , do 20 m visoko drvo široke i do zemlje granate krošnje. Iglice su 12-18 cm duge, metličaste, vise. Češeri su 15-25 cm dugi i 4-7 cm debeli, na dugim stapkama. Domovina su mu planinski krajevi južne i zapadne Himalaje. Kod nas se često uzgaja u parkovima kao osobito lijepo drvo. Za­ htijeva dosta svježe pjeskovito-ilovasto tlo. 4. Limba, Pinus cembraL., do20 m visokodrvo, kro­ šnjasto do zemlje. Iglice su 5-8 cm duge, tvrde i debele. Češeri su 7 cm dugi i 5 cm debeli. Sjeme je krupno, tvrde ljuske, masno i jestivo. Raste u Alpama i Karpatima na gornjoj granici šumske vegetacije. Zahtijeva dobro, svježe tlo. Osobito dobro raste na gnajsu i škriljavcu. Raste po­ lagano. M. A. Borovina (drvo bora) obiluje smolom. Bijel joj je žućka­ stobijela, a srž crvenkastosmeđa. Kod nas se najčešće upo­ trebljava drvo običnog i crnog bora. Ono je teže od smre­ kovine ijelovine. Cjepivost mu je manja, čvrsto je i sa­ vitljivo. Slabo se uteže. Lako se obrađuje. Vrlo je trajno na suhu i u vlazi. Ubraja se među najvrednije građevno i tehničko drvo. Upotrebljava se kod zemljoradnja, vodo­ gradnja, mostogradnja i brodogradnja; za rudničko drvo, željezničke pragove, taracanje cesta; u građevnom stolar­ stvu; u gradnji pokućstva, vagona; za proizvodnju šimle i dužice. Drvo uskih i pravilnih godova upotrebljava se za glazbene instrumente. Suha borovina dobro je ogrjevno drvo. Tehnička svojstva b.: srednja spec. težina 0·49 g/cm3, vo­ lumno utezanje 12'4 % , čvrstoća pritiska 470 kg/cm2 , nate­ zanja 1070 kg/cm2 , savijanja 870 kg/cm2 i tvrdoća 300 kg/cm'. 1.H-t. Kukci štetočine na boru. Na boru žive i prave znatne štete mnogi kukci. Iglice izjedaju gusjenice leptira: borove sovice (Panolis flamea Schiff.), b . grbice (Bupalus pini­ arius L.), b. prelac (Dendrolimus pini L.), b. slijednik (Thaumetopoea pityocampa Schiff.), smrekov prelac (Ly­ mantria monacha L.), b. savijača (Grapholita bouoliana Schiff.), te gusjenice opnokrilaca: borove listarice (Diprion pini L.) i dr. Koru i drvo buše kornjaši potkornjaci: dvo­ zubi borov potkomjak (Pityogenes bidentatus Hbst.) , ve ­ liki, mali i crni borov likotoč (Myelophilus piniperda L., M. minor Hart. i Hylastes ater Payk.) , te borove pipe (Pis­ sodes notatus F. i P. piniphilus Hbst.) i smrekova pipa (Hylobius abietis L.) -+ Kukci, šumski štetočinje. Z. L. BOR je ciklički elemenat. Pri izgradnji Zemljine kore sudjeluje sa 0,02-0,01 0/0. Njegov je atom vezan nešto za kisikov i vodikov atom, s kojima se spaja u borsku kise­ linu, u mineral sasolin. S nekim metalima stvara borate, na pr. s magnezijem, natrijem, kalij em, kalcijem, berilij em, aluminijem. željezom, pa je povijest njegova atoma u vezi s poviješću atoma tih elemenata. Borate stvara i s amo­ nijem, pa je povijest njegova atoma vezana za povijest dušikova, a nešto i za povijest klorova i fluorova atoma, jer ta dva elementa ulaze u sastav nekih borata. Bor je ušao i u sastav nekih silikata, stvarajući borisilikate; po­ vijest mu je dakle vezana i za povijest silicijeva atoma. Potječe iz magrne, iz koje izlazi s drugim plinovima i pa­ rama. Mnogo se bora sabire u vodenim otopinama (bo­ raksna jezera). Iz vodenih oto~ina zalazi nešto bora u živu BORAč 73 tvar, koja taj bor opet vraća u otopine, da se iz njih razviju borski minerali. F. T. Bor, kemijski element, simbol B, red. br. 5 , atomna težina 10,8.2. ~ prirodi ne dolazi u slobodnom stanju, nego samo u spOjeVima (boraks, bo~na kiselina, boracit, borokaicit i dr.). U elementarnom stanju dobiva se iz spojeva redukcijom pri visokoj temperaturi. Dolazi u tri modifikacije: kao amorfni sme.đi prašak (dobili su ga u isto vrijeme Davy, Gay-Lussac l Thenard, 1808), kao tamno smeđi kristali me­ taln3; sjaja (W6hler i Saint Claire-DeviUe, 1857) i u kolOidnom obliku. Kristalni je bor vrlo tvrd, iza dija­ ~anta najtvrđi elemenat. Tali se kod 2500° C. Od spo­ Jeva bora najvažniji su njegove kiseline (metaborna HB02, borna H sB03 i tetraborna H 2B40 7), boraks i borni karbid. Bo~~a kiselina (Acidum boricum), H3 .B03 . Djelovanjem pregrijane vodene pare (180-190° C) na spojeve bora (uglavnom na silikate) nastaje slobodna borna kiselina. U prirod!. ~olazi u obliku lijepih kristala (sasolin), redo­ vno pomijesana sa sumporom i drugim primjesama. Naj­ važnija su nalazišta u Italiji na liparskom otoku Volcano, u Toskani u Sassu blizu Siene (soffioni i fumarole). U morskoj je vodi ima do 0,2 g na l m3. U tragovima se nalazi u voću. M. F-ch. U medicini ju je prvi puta upotrijebio liječnik Hembergi koji ju je dobio iz boraksa i primijenio kao sredstvo z~ umirenje, te je i dobila ime Sal sedativum Hembergi. Zbog slabe kisele reakcije, koja ubija bakterije, a ne škodi višim bićima, upotrebljavaju je sada kao antiseptično sredstvo u 1-4% otopini ili kao bornu mast (v.) , a u industriji kao sredstvo za konzerviranje živežnih namirnica, na pr. mesa, kobasica, riba, mlijeka, maslaca i t. d. B.A. Boraks (tinkal, Natrium boracicum), Na2B407. 10 H.O. Bijeli listićavi kristali, slabo lužnata okusa. Poznat je već od najstarijih vremena (Boraksova jezera na Tibetu). Da­ nas se uglavnom dobiva iz pristupačnijih nalazišta: Perua Italije, Njemačke i dr. ' Upotrebljava se u proizvodnji stakla, za glaziranje zemlja­ nog posuđa, emaljiranje i lemljenje (lotanje) u medicini kao antiseptikum, u kozmetici i za glačanje ;ublja i t. d. Vodena. otopin~ boraksa ~ natrijevom lužinom i superoksi­ dom daje natrijev peroksl-borat NaB03. H.02. H20 , zvan ~rać.e perborat. Taj spoj otpušta lako kisik i služi za bije­ lJenJe, pa dolazi u raznim sredstvima za pranje (Persil Radion). M. F-ch. ' BOR, Jan, * 16. II. 1886 , istaknuti češki kazališni radnik i redatelj. Do 1939 bio upravitelj praških Gradskih kaza­ lišta, a odonda je ravnatelj drame Narodnog Divadia u Pragu. Dramatizirao romane Dostojevskoga Zločin i kazna i Braća Karamazovi te Bezdan GonČarova. Napisao knjigu razmatranja o kazalištu Cestou k jevišti (1927). G. H. BORA, Katarina, * Lippendorf 29. 1 . 1499, t Torgau 20. XII. 1552 . Do 24 godine cistercitska redovnica, a onda se udala za Luthera, s kojim je imala šestero djece. BORACIT, borski mineral, dimorfan, pa kristalizira tese­ ralno i rompski. Teseralan je pri temperaturi iznad 265° C a ispod nje je rompski. Tvrdoća 7. Staklasta do dija~ rr:tantna sjaja. Proziran, providan. Bezbojan, bijel. Od že­ lJeza malo zelenkast. Vrlo piroelektričan. Kemijski sastav Mg7B16030C16. Nalazi se po ležištima anhidrita, sadre i kamene soli. Važan materijal za dobivanje borne kiseline i boraksa. F. T. BORAč, 1. dobro izdv"jen kraj (900-1250 m) u nepro­ pustljivim stijenama oko izvorišta Neretve. Sa sjeverne strane B. zatvaraju strme strane vapnenačke Grabaš pla­ nine (1658 m), ogranka Dumoške planine, a s juga i jugo­ zapada još strmije padine grebena Mjedena glava (1602 m) - Živanj (1695 m). Prema istoku niži grebeni blagih strana (1300-1400 m) ne predstavljaju veću poteškoću za pristup u sličan kraj oko gornjeg toka Sutjeske, kuda prolazi po­ znati dubrovački put (Dubrovnik-Trebinje-Foča).Glavna su naselja II B. Pridvorica, Igri, Šipovica i Luka. U. 2. B . (Borč', Borac, Boraz, Boragio), u vrelima 13.-14. st. grad u bosanskoj župi, kasnije nahijl istog imena (cOlni­ tatus Berez 1244). Danas ruševine grada poviše sela Varo­ šišta u kot. Rogatica, nad rijekom Pračom (u blizini selo Barač). Pod gradom nalazilo se podgrađe Podborč (Subtus kaške porodice Pavlovića, koja je potekla od kneza Pavla Radinovića (Jablanića). U župi se nalazila Prača Biskup­ nija (1244), danas mjesto Biskupija u SjetIini kod Prače. U drugoj polovini 14. st. jedno je od glavnih trgovišta u Bosni i sijelo dubrovačke kolonije.